- Dobro je, kako je moglo biti, ne može bolje! - rekao nam je to Ante Perić (38), kapetan broda Lady MM koji je doživio havariju u moru kod Italije.
- Dali smo sve od sebe, pitaju nas Talijani bi li što promijenili gledano iz današnje perspektive, ali ne bi, sve smo obavili školski i po pravilima. Ali nisam ja to napravio sam, mi smo tim, a kapetan je ništa ništa bez dobre posade - dodaje hrabri kapetan o čijim je zapovijedima ovisili životi još 16 ljudi.
Naime, 25. kolovoza vatra je progutala brod kojim zapovijeda. Na njemu je obitelj iz Kazahstana s troje male djece kao gosti te posada. Oko njih digli su se valovi od četiri metra i puhao je jak maestral. U zadnji tren ukrcali su se na motorni čamac te su po nevremenu pomoćnim čamcem jahali na valovima u ranu zoru te se promrzli, ali živi i zdravi domogli luke u La Caletti na Sardiniji.
- Ufff koji je to osjećaj! Iskreno ja i posada bili smo ekstremno smireni, a panike nije bilo ni e s naše strane ni među gostima jer su se ugledali na nas. Tek nakon dan dva shvatili smo što se moglo dogoditi. Noge su mi se odsjekle s dva dana zakašnjenja! Došla mi je pomisao na familiju doma i da je mogao stradati bilo tko od tih ljudi, ne znam kako bih to podnio. Ali na sreću, ostali smo prisebni. Čudna je to stvar, Talijani iz guardie su nam rekli da smo to vrlo profesionalno obavili i da puno iskusniji ljudi izgube glave u panici - kaže kapetan kojega u Zadru čeka supruga s troje male djece, dva školarca u osnovnoj školi i jedan mali trogodišnjak.
- Njima sam se javio kad je sve bilo gotovo, kad smo se dočepali obale pa nekoliko sati kasnije. Pazio sam da ih ne prepadnem, pitao kako su i raspitivao se što ima doma, a tek kad su oni mene pitali kako sam ja, pomalo sam im ispričao što se dogodilo - dodaje Perić.
A dogodio se požar nakon smjene guardije oko 5 sati ujutro. Oglasio se alarm. U strojarnici je pukla cijev odvoda nafte do glavnog motora! Voda je poplavila strojarnicu, planuo je požar i kapetanu su javili da ugasi motor. Plamen se širio jako brzo jer je nafta prskala uokolo.
Inžinjeri nisu uspjevali ugasiti vatru vatrogasnim aparatima pa je kapetan aktivirao brodski sustav za gašenje uz pomoć CO2, ali uzalud. Tada je kapetan Ante odlučio da ej vrag odnio šalu i posadu i goste za spašavanje pomoćnim čamcem te odaslao "distress" poziv..
- Sve smo obavili besprijekorno i cure i momci, iako je riječ o mladim ljudima. Nismo uspili iskontrolirati požar iako sam bio izravno povezan s dva inžinjera koji su je gasili. Krenuo sam organizirati posadu i goste za spašavanje. Sjetio sam se ponijeti putovnicu, bilo je to instinktivno iz pomorskih priča da pse prvo uzme putovnica u zube, u slučaju nesreće, a rekao sam to i posadi pa tko je mogao, zgrabio je svoju. Brod je gotov, a šteta je sam Bog zna kolika. Bio je to timski rad na nivou i obavljen bez stresa. Nisam tu bio heroj ja kao pojedinac nego svi mi. More je bilo baš gadno tri i pol do četiri metra valovi, puno dima, ostali smo bez struje i pogona. Bilo je pred zoru pa je sunce polako probijalo, ali posada dobro poznaje brod pa smo se mogli kretati i napamet, sve da su nam oči bile povezane. Bilo je i vjetra, s nord westa, iliti kako ga mi zovemo maeštral. Prijetila je velika mogućnost da nas zahvati s boka i preokrene na moru jer ti valovi od četiri metra, kad si među njima, budu kao da su osam, a mi u gumenjaku! Osjećaj je bio, blago rečeno, kao da smo u centrifugi. Bila je to teška bitka s morem za živote 17 ljudi u tenderu punih 55 milja. Mora da smo bili pod božjom zaštitom, ne znam ni kako nam je gorivo doteklo za tu udaljenost. Čudno, gotovo pa nemoguće, mora da smo imali pomoć s "druge strane". Krenuli smo oko šest ujutro, obale se dočepali oko 12.30. Na poziv u pomoć nitko nije došao, kasnije su nam objašnjavali da su poslali ove, one, ali do nas nitko nije došao. Nisam znao bi li se smijao ili plakao na njihova objašnjenja. Orijentirali smo se preko navigacije u tenderu, pomoćnom gliseru i oslanjali se na vlastito iskustvo ali ipak ne preko zvijezda, iako bi svima nama dobro došlo poznavanje astronomske navigacije haha - kazuje junak s mora, među čijom je ekipom čak petero Zadrana.
- Na obali nas je dočekala obalna guardija i hitna pomoć. Prva stvar, išli su nam mjeriti temperaturu! Rekao sam im "Nismo mi ni gladni ni žedni ni polomljeni ni promrzli, ajte vi nama lijepo prvo izmjerite temperaturu". Ali eto, sad znamo da nitko od nas nema koronu, a danas smo se ponovo testirali pa možemo putovati doma bez da nas gnjave. Zvali su nas i iz ambasade, uz nas su, kažu i da će nam omogućiti što nam triba - kazuje nam mladi morski vuk kojeg jedino smetaju "komentari dušobrižnika".
- Čitam po društvenim mrežama pišu "Ja bi to bio ovako, onako" Ne daj Bože nikome da ovo proživi, ali u bici se vide ratnici, u ratu i ljubavi. Komentari tih "prepametnih", to me boli. A kladim se da bi se svaki od njih u frci ponio kao onaj kapetan cruisera, Schettino koji je pobjegao s broda.