Hrvatske stradalničke udruge iz BiH ocijenile su u petak da je Haaški tribunal ignorirao hrvatske žrtve u toj zemlji jer nijedna od njih nije pozvana na dvodnevnu konferenciju posvećenu 30 godina od osnutka tog suda koja se održava u Sarajevu.
Konferencija posvećena 30 godina od osnutka Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, njegovu nasljeđu te izazovima okupila je brojne uglednike, a među njima su predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MICT) Graciela Gatti Santana, glavni tužitelj MICT-a Serge Brammertz, udruge i pravnici
Nije, međutim, pozvana nijedna hrvatska stradalnička udruga, navodi u priopćenju Koordinacija hrvatskih udruga Domovinskog rata u BiH.
Ta činjenica zorno oslikava ostavštinu Haaškoga tribunala budući da je okupio samo predstavnike žrtava jedne od strana u BiH, pripoćeno je.
"Haaški tribunal ignorirao je hrvatske žrtve, njegova ostavština je nepravda", priopćile su hrvatske udruge Domovinskog rata u BiH.
Pred ovim Tribunalom nije izrečena nijedna presuda za masovne zločine nad tim narodom, navode hrvatske udruge.
"To se savršeno uklapa u rad Haaškoga tribunala koji, kako pokazuje njegova ostavština, nije uopće mario za hrvatske žrtve, za teške i masovne zločine počinjene nad ovim narodom. Od Briševa, preko Križančeva sela, Buhinih kuća, Maljina, Dusine, 'Osmice' u Vitezu, Trusine, Doljana, Grabovice ili pak Uzdola u kojemu je na dan početka konferencije u Sarajevu obilježena 30. godišnjica masakra u kojemu je ubijen 41 Hrvat", dodaju iz Koordinacije.
Pojasnili su da je samo u tome selu ubijeno 29 civila, od čega troje djece, Stjepan Zelić sa samo deset godina i njegova trinaestogodišnja sestra Marija u koje je počinitelj, pripadnik Armije BiH pucao na obiteljskome pragu. Ubijeni su zajedno s majkom. Kao i dvanaestogodišnja Jadranka Zelenika, te četverogodišnja Mladenka Zadro samo pet dana ranije u selu Grabovici kod Mostara. Ona je ubijena u krilu majke, a za njihovim tijelima još se traga. Ti su zločini počinjeni u sklopu operacije Neretva '93. Armije BiH, kažu udruge Domovinskoga rata Hrvata iz BiH.
Pred Haaškim tribunalom nije bilo pravde za Serafinu Lauš iz Travnika i Anicu Jurić iz Kaknja kojima su pred očima pripadnici Armije BiH ubili po trojicu sinova i muževe, dodaju.
Po priopćenju hrvatskih udruga Domovinskog rata u BiH pravdu je tek djelomično ispravilo domaće pravosuđe 'čija je ostavština daleko važnija od one haaške'.
"O tome govori i nedavno istraživanje koje je pokazalo da je do sada za ratne zločine pred svim sudovima, od haaškog do domaćih pravomoćno osuđeno najmanje pripadnika HVO-a i Hrvata", navodi se.
Pred svim sudovima Hrvati su dobili 1025 godina, bošnjačka strana 1400, a srpska preko 4000 godina zatvora uz sedam doživotnih kazni.