Četrnaest zemalja smještenih u području rijeke Dunava navelo je u zajedničkoj deklaraciji da će “intenzivirati napore” u smanjenju ovisnosti o energentima iz Rusije, a Hrvatska to namjerava učiniti povećanjem kapaciteta LNG terminala na otoku Krku te potencijalnom gradnjom Jonsko-jadranskog plinovoda.

U slovačkom gradu Košicama održava se forum podunavskih zemalja u sklopu Strategije Europske unije za regiju Dunava, okvira za razgovore i suradnju država iz tog područja.

Ministri vanjskih poslova održali su sastanak zatvoren za medije na kojem su uskladili svoje politike prema uvozu plina iz Rusije, zemlje koja je 24.veljače izvela invaziju na Ukrajinu.

RIJEČ O SABOTAŽI? Objavljeni rezultati istrage o plinovodu: 'Istjecanje plina su izazvale jake eksplozije'

“Intenzivirat ćemo napore u smanjenju ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima pomoću diverzifikacije izvora energenata i dobavnih pravaca”, piše u objavljenoj deklaraciji.

Taj zakonski neobvezujući tekst usvojile su EU članice Austrija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Njemačka, Mađarska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija te pet zemalja izvan EU-a - BiH, Srbija, Crna Gora, Moldavija i Ukrajina.

Tekst je u skladu s ranijom odlukom Europske unije o postupnom napuštanju kupnje plina iz Rusije.

"Hrvatskoj IAP ne treba"

Hrvatska je, čiji je ministar Gordan Grlić Radman sudjelovao 'online' na sastanku u Košicama, navela da će proširiti na Krku kapacitet terminala za uvoz ukapljenog plina sa sadašnjih 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje na 6,1 milijardu.

SJEVERNI TOK Norveška istražuje podmorski plinovod nakon eksplozija

“Hrvatska je u jako dobroj situaciji kada je riječ o smanjenju ovisnosti u ruskom plinu jer sada može koristiti LNG terminal kao alternativno rješenje za dobavu”, kaže Borbala Toth, analitičarka Regionalnog centra za istraživanja energetske politike (REKK), think-tanka sa sjedištem u Budimpešti.

Hrvatska je zainteresirana i za gradnju Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) koji bi se protezao od Hrvatske preko BiH i Crne Gore do Albanije. Ondje bi se pak spojio na Transjadranski plinovod (TAP) kojim plin iz polja u Azerbajdžanu dolazi preko Grčke do Albanije te ide dalje do Italije.

“To je plan koji Hrvatska već dugo razmatra. Ja, međutim, ne vidim budućnost plina pa ne vidim kako bi Hrvatska profitirala izgradnjom tog plinovoda”, napominje Toth.

Europska unija u sklopu svog “Europskog zelenog plana” želi prestati koristiti fosilna goriva, uključujući prirodni plin, te se nastoji okrenuti obnovljivim izvorima energije.

“Hrvatska već ima osigurane isporuke plina preko kontinentalnog dijela jer ga može uvoziti iz Slovenije i Mađarske te zato što ima LNG terminal”, ističe Toth. “Ako Hrvatska želi potrošiti novac na nešto, onda ga treba uložiti u obnovljive izvore. To bi bio korak naprijed”, dodaje.

SUMNJA NA SABOTAŽU Švedska šalje ronilački brod da ispita curenje iz Sjevernog toka

Tko će financirati plinovode?

EU uvozi 50 posto plina iz Rusije a mnoge njene države strahuju da bi Moskva, kao odgovor na njihovo slanje oružja Ukrajini, mogla prekinuti isporuke ove zime. To bi dodatno povećalo cijenu plina kućanstvima i industriji.

Europska povjerenica za energetiku Kadri Simson rekla je u lipnju da će blok od 27 zemalja “biti spreman živjeti bez ruskog plina” najkasnije do 2027. godine.

Da bi se to ostvarilo posljednjih su tjedana nanovo oživjele stare ideje o gradnji plinovoda u Europi. Osim Jonsko-jadranskog na stolu je i projekt Istočnomediteranskog plinovoda (EastMed) kojim bi plin iz podmorja Izraela i Cipra išao plinovodom preko Grčke dalje u EU.

SABOTAŽA Austin: Prerano je reći tko bi mogao stajati iza puknuća plinovoda Sjeverni tok

Španjolska je ovaj mjesec zatražila gradnju plinovoda (MidCat) koji bi se protezao od plinskih polja u Alžiru preko pokrajina Andaluzije i Katalonije do juga Francuske od kuda bi išao prema Njemačkoj.

No tko bi financirao te plinovode ostaje nepoznanica. Države se nadaju novcu iz EU-a no Europska investicijska banka (EIB), koja ulaže u projekte od strateške važnosti za EU, ne želi financirati cijevi za dostavu prirodnog plina jer ga smatra štetnim za okoliš.

“Više ne podupiremo takvu strukturu namijenjenu isključivo plinu”, kaže Monica Pena Sastre, savjetnica u EIB-ovom odjelu za klimu i energiju “No podupiremo strukturu za zeleni hidrogen dobiven iz obnovljivih izvora”, dodaje.

Zagovornici gradnje europskih plinovoda tvrde da bi u početku cijevima išao prirodni plin ali da bi se kasnije njima distribuirali energenti dobiveni iz obnovljivih izvora.

“Ne znam. Nisam vidjela konkretni prijedlog izgradnje tih plinovoda, barem ne neki koji bi od nas tražio da ga financiramo”, kaže Pena Sastre.