Suočena s potpunim društvenim rasulom, Srbija je u ožujku 2003. nakon atentata na premijera Zorana Đinđića uvela izvanredno stanje. U akciji "Sablja" policija je privela više od 11.500 sumnjivaca. U pritvoru je zadržala više od 5000 ljudi. Tijekom akcije rasvijetljeno je 28 ubojstava, 23 ubojstva u pokušaju, 45 iznuda i 15 otmica. Optužnice su na kraju podnesene protiv 45 ljudi, a ključni sudionici atentata, Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović Zmija dobili su po 40 godina zatvora. Vlasti su u okviru akcije "Sablja" srušile i raskošnu rezidenciju mafijaškog bossa Dušana Spasojevića Šiptara u Zemunu, vrijednu više milijuna eura. Kuća je rušena puna četiri dana, dinamitom i strojevima, kako bi svima postalo jasno da se mafiju namjerava uništiti u korijenu. Iste mafijaške skupine se više nisu regenerirale, a nove su nastale tek pod okriljem premijera Vojislava Koštunice, no građani i javnost više ne žive u strahu i s uvjerenjem da je mafija jača od države. Stručnjaci za kriminal u Srbiji vjeruju da je Đinđić ubijen zato što je dramatično srezao šverc cigaretama.
- Naša verzija akcije 'Sablja' imala bi smisla ako bi dobila političku podršku. Bacila bi se mreža, pokupio veliki broj sumnjivaca, na kojima bi se radila 'trijaža’ pa bi se ustanovilo tko je za procesuiranje, a tko za druge mjere ili oslobađanje. Takve mjere imaju smisla jer se napravi 'tampon’, neutralizira se ili ugasi kriminalna aktivnost na nekom području, gdje onda više nikad ne može buknuti istom snagom - rekao je Mate Laušić, stručnjak za sigurnost. Premijer Sanader smijenio je Marijana Benka, Berislava Rončevića i Anu Lovrin, a na njihova mjesta namjerava postaviti Tomislava Karamarka, Vladimira Fabera i Ivana Šimonovića. Želi i “antimafijaški zakon”. Želi li i rat s podzemljem? “Sablja” je pokazala da se on isplati.

SANADER JE ZA MAFIJU I DALJE SMRADANER
Želio bih svojem premijeru Smradaneru zaželjeti mnogo, mnogo sreće u njegovom političkom samoubojstvu, poručio je Hrvoje Petrač u kolovozu 2005. iz zatvora u Grčkoj. Na novinarsko pitanje zašto, Petrač je odgovorio: “Znat će on”. Kako se u slengu zagrebačke mafije riječ smrad koristi za osobe koje treba smaknuti, izjava je shvaćena kao izravna prijetnja premijeru. Na suđenju u Zagrebu Petrač je rekao kako ga nije namjeravao nazvati Smradanerom. No ustrajao je u tome kako je Sanader napravio političko samoubojstvo. U kriminalnom slengu Smradaner je ostao naziv za premijera Sanadera, a mafijaši ga zovu i Vrime Sušoldi. Petrač je i prije bio sklon korištenju slenga. Iz famoznih Petračevih transkripata bilo je vidljivo kako je sa sugovornicima za drogu koristio izraz “deterdžent”, a za oružje - “glave”. Petrač se obogatio početkom 1990-ih, kad je kamionima prevozio jugo-dinare u BiH, a vraćao se s njemačkim markama.
Nekoliko godina poslije postaje zastupnik Volva i Ducatija za Hrvatsku te uvoznik talijanske kave Lavazza. Iz toga vremena poznaje se i s Vladimirom Zagorcem, koji je bio čelni čovjek RH Alana. To prijateljstvo puklo je otmicom Zagorčeva maloljetnog sina u veljači 2004. Petrač je tada bio u inozemstvu, a uhitili su ga Grci u ljeto 2005. Osuđen je na šest godina. Zagorca je optužio za krađu dragulja.

ČVRSTI DOKAZI SU TEMELJ OPERACIJE
U petak bi, navodno, državni vrh trebao dati nalog za hrvatsku verziju “Sablje”. No dok je u Srbiji to donijelo određene rezultate, mala je šansa da će tako biti i u Hrvatskoj. Osim političke volje, da bi se mafijaši strpali u zatvor potrebni su sposobni ljudi, kvalitetne informacije i dokazi. Vlast bi i mogla spektakularno pred kamerama uhititi stotinjak ljudi iz krim-miljea.