Policija, Hitna i helikopteri su u petak Christchurchom jurili kao glavom bez obzira. I danas, treći dan nakon napada, helikopteri lete nad našim kvartom, i danju i noću. Jako se bojim, ne osjećam se sigurno, stalno imam osjećaj kao da još nekoga traže. Čuti i doživjeti tako nešto je prestrašno, opisuje nam Hrvatica Edita Forko kakva je situacija u tom gradu na Novom Zelandu nakon terorističkog napada.
POGLEDAJTE VIDEO:
U trenutku sumanutog pokolja bila je na poslu. U blizini jedne od džamija u koju je upao pomahnitali Australac Brenton Tarrant i u rafalnoj paljbi ubio 50 nedužnih ljudi tijekom molitve, a ranio njih još više od 30.
Najmlađa je žrtva, podsjetimo, dječak koji je imao samo tri godine, a koji je preminuo ocu na rukama.
- Napad je bio blizu mjesta gdje radim, svega par minuta udaljeno, dok je drugi bio ulicu iza naše kuće u kojoj je moj suprug bio sam i ležao sa temperaturom u krevetu. Možete samo zamisliti kako sam se osjećala. Također su, navodno, bila postavljena i dva automobila sa bombama, jedan odmah iza mog radnog mjesta. Svi smo doživjeli šok, djecu i radnike su zatvorili po ustanovama, nitko nije smio van - kaže Edita.
Na Novi Zeland zajedno sa suprugom odselila je prije dvije godine. Ovaj pokolj uzdrmao je stanovnike ove, jedne od najsigurnijih zemalja svijeta. Nitko nije očekivao da bi se takvo nešto moglo dogoditi upravo tamo.
- Novi Zeland je stvarno mirna i sigurna zemlja, barem bila, ali očito više nigdje na svijetu danas nismo sigurni. Tu možete naći doslovno sve nacionalnosti ovoga svijeta, priča se 160 jezika. Po tome možete zaključiti koliko su ljudi bili sigurni u svoje odluke da dođu ovdje i žive u miru. Stanovnici cijele zemlje su u šoku jer se ovako nešto nikada prije nije dogodilo. Još uvijek se nisu oporavili od velikog potresa 2010. godine i sada se dogodi ovako nešto - nastavlja ova Hrvatica dodajući kako svi iščekuju 5. travnja kada će se suditi Tarrantu koji je trenutno u pritvoru.
- A do tada, uz zvukove sirena i helikoptera, možemo se samo moliti da su sve pohvatali i da se možemo donekle sigurnije kretati po gradu i vratiti se u rutinu života. Mene je osobno strah ići ikuda, iako mi se čini da se život vratio u normalu, ide se na posao, u školu, vrtiće. Kod mene na poslu je atmosfera poprilično mirna i tiha, a inače nikada nije tako, uvijek se smijemo, zezamo i vlada odlično raspoloženje - zaključuje Edita.
Na Novi Zeland, gotovo 19.000 kilometara udaljen od Hrvatske, otišla je i Renata Sušanj. U Christchurchu živi također posljednje dvije godine. Došla je zbog posla i tamo ostala raditi, ali je pronašla i ljubav i nove prijatelje. Za vrijeme napada, srećom, nije bila u gradu.
- Trenutno sam zbog posla u drugom gradu, Napieru. Ali moj partner i prijatelji su tamo, ali srećom svi su dobro i sigurno - kaže Renata koja ne može vjerovati da se ovakvo nešto dogodilo.
- Svi su u šoku, posebno Kiwiji, lokalno stanovništvo. Novi Zeland je sigurno mjesto za život, tu je život opušten, ljudi su srdačni i nema mjesta rasizmu niti terorizmu. Meni osobno je ovdje divno.
Ne mogu niti zamisliti kako se osjećaju bližnji nastradalih, suosjećam s njihovom boli. A žalim te pojedince koji nisu sposobni živjeti u toleranciji, ljubavi, razumijevanju. Mora to biti siromašan i jadan život u koži agresivca - kaže Renata koja vjeruje da se ovakvo nešto više tamo neće ponoviti.