Muhammada znam od prvih dana kad je došao u Hrvatsku 2017. Bio je u skupini s još trojicom migranata. Dvojica su završila u Domu u Karlovcu gdje sam ja radio, Muhammadu je vlak otkinuo nogu, a prijatelj mu je poginuo, započeo je svjedočenje Rade Barbir, po struci profesor ruskog jezika i književnosti iz Karlovca.
S Muhammadom se toliko zbližio da ga je migrant zvao ocem, no njegovo ponašanje drastično se promijenilo nekih godinu i pol dana prije ubojstva. Nije na to tad obraćao pažnju, sve dok nije saznao da Muhammada (27) povezuju s ubojstvom Siniše V. (52) u rujnu 2021. u tramvaju u Novom Zagrebu.
- Ta dvojica migranata koji su bili kod mene u domu raspitivali su se za Muhammada i zamolili me da saznam što je bilo s njim. Saznao sam da je u bolnici u Vinkovcima te sredio da ga prebace u Klaićevu bolnicu. Nakon što su ga otpustili iz bolnice smjestili su ga u Dom u Dugavama. Posjećivao sam ga te je stekao povjerenje u mene, postali smo prisni. Zvao me tata jer tatu nije imao, a mama i brat su bili jako siromašni - prisjetio se svjedok.
Muhammad mu je pričao što je sve proživio putujući iz Pakistana, da je u iranskoj pustinji gledao kako ptice njegovim polumrtvim prijateljima kljucaju oči. Žalio se i da ga je skinhead u Srbiji bez ikakva povoda istukao kišobranom, koji mu je oteo iz ruke.
- On je imao svog skrbnika koji mu je uspio nabaviti protezu za nogu jer ja to nisam mogao. Iz Dugava su ga u nekom trenutku premjestili u stan u Ulici braće Domany, gdje sam ga, također, posjećivao. Nije mi rekao da tamo može ostati samo dvije godine. Nije imao ključ od ulaznih vrata zgrade i ulazio bi tako da bi čekao ispred vrata da netko naiđe - pričao je Barbir.
Za njega se Rade po prvi puta zabrinuo kad je Muhammad morao napustiti stan te je završio u Kosnici. Tamo su pripremali svinjetinu pa je Muhammad jeo samo krumpir. Uskoro se Barbiru pohvalio da se zaposlio i pronašao stan kod jedne humanitarke.
- Honorarno se bavim turizmom i znam voditi grupe na putovanja. Tako sam jednom prilikom poveo Muhammada sa sobom u Češku. Tad sam prvi puta primijetio da je čudan i da nešto s njim nije u redu. Rekao je da je njegova zemlja tako prljava i svi su siromašni, a tamo je sve tako lijepo. Malo smo se i posvađali - kaže Barbir.
Ubrzo nakon toga za Muhammada je sve krenulo nizbrdo - izgubio je posao, otišao iz stana i pronašao novi smještaj kod dvije volonterke.
- Sve se manje javljao, nije otišao na burzu ni u centar prijaviti se kako bi dobivao naknadu. Rekao je da je prištedio oko 16.000 kuna i da će živjeti od toga te slati pomoć i svojima dok korona ne prođe. Dogovarao sam mu i jedan posao na Braču, za njega i njegovu obitelj, no i to je propalo. Neposredno nakon toga dvaput smo bili zajedno na bazenima u Topuskom, a da se on uopće nije kupao. Samo je sjedio na rubu bazena i gledao u vodu - pričao je Barbir.
Ispričao je da ga je nakon Muhammadova uhićenja zbog ubojstva kontaktirao njegov brat, koji je bio uvjeren da je on potpuno poludio.
- Rekao je da njihova mama ne zna što se dogodilo jer bi odmah umrla. Svi su se strašno brinuli, ostali su i bez pomoći koju im je znao slati. Njih su dvojica znali igrati igrice, a Muhammad bi govorio bratu da vidi stvari, ljude koji ga dolaze trovati u stan. Umislio je da mu i brat radi o glavi. Brat se strašno zabrinuo za njega - tvrdi Barbir.
Na pitanje tužiteljice je li ikad vidio Muhammadove dokumente iz Pakistana, odgovorio je da nije. Nije znao da je rođen 1995. kao ni da je bio punoljetan kad je iz Srbije stigao u Hrvatsku.
- On je u Vinkovcima kad je imao nesreću izjavio da je maloljetan. Vidite, oni su brzo shvatili da kao maloljetnici imaju veće beneficije. On nikad nije slavio rođendan, da je slavio, znao bi koliko ima godina - kazao je Barbir.
Sud je prihvatio prijedlog branitelja Davora Marčeca da se, nakon iskaza troje svjedoka na sudu, dopuni psihijatrijsko vještačenje Muhammada nakon čega bi on trebao iznijeti obranu.