Zbog primjene zakonskih odredbi koje su u Austriji, Njemačkoj ali i Švicarskoj donesene uz lobiranje dijela aktivista za prava životinja i nekih političkih grupacija, u tim zemljama proteklih se mjeseci počela oštro primjenjivati i nadzirati zabrana ili ograničavati uzgoj i držanje gotovo stotinjak različitih pasmina pasa. To su pasmine za koje oni smatraju da su nastale tzv. zlostavljačkim uzgojem (Qualzucht na njemačkom ili torture breeding na engleskom jeziku), a lista je sastavljana po, najblaže rečeno, čudnim kriterijima. Osnovna premisa ovih propisa nije da uzgajivači drže pse u lošim uvjetima, već da neke pasmine ne bi trebalo nikako uzgajati jer se tako razmnožavaju psi s predispozicijama za određene genetske bolesti.
Tako su, uz gotovo sve brahicefalične pasmine, dakle pasmine tupaste njuške za koje se pretpostavlja da bi mogle imati probleme s disanjem, pa neke pasmine specifičnih boja za koje se smatra da u određenim kombinacijama nose određene genetske poremećaje, gotovo sve pasmine kratkih nogu i dugih ušiju, na listu dospjeli i svi bezdlaki psi, poput bezdlakih meksičkih i peruanskih pasa ili kineskog kukmastog psa. Istovremeno, na njemačkoj listi donedavno nije bilo izvornih njemačkih pasmina. Premda su i njemački bokseri brahicefalična pasmina kao mopsevi ili engleski buldozi, oni su se- po mišljenju zakonodavaca u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, mogli i dalje uzgajati. Nisu Nijemci vidjeli ni problem kod njemačkih ovčara i činjenice da neki primjerci ove pasmine ne mogu izbjeći muke kad su u pitanju genetski uvjetovani problemi s kralježnicom, laktovima ili kukovima. I njemački dobermani, na primjer, imaju odavno potvrđenu sklonost Wobblerovu sindromu, pojavi u kojoj dolazi do bolnih malformacija vratnog dijela kralježice (s mogućim i ponekad kobnim pritiskom na moždinu)...
Sada su u Austriji otišli korak dalje te počeli kažnjavati sve one koji su na njihove izložbe doveli i prijavili neku od stotinjak pasmina s liste! Štoviše, kaznili su s 400 eura čak i jednog hrvatskog suca koji je u Tullnu prošle godine pregledavao i ocjenjivao dva perunaska bezdlaka psa, premda ga je upravo za ocjenjivanje te pasmine angažirao Austrijski kinološki savez i premda on nikakve veze sa samim uzgojem tih pasa nema. Kazne su stigle i vlasnicima mnogih pasa, čak i onima koji su za svoje pse imali uredne testove i prošli veterinarsku kontrolu na ulazu! Ovog vikenda se ponovno održavala izložba u Tullnu, a kazne su ovaj put stigle i vlasnike njemačkih ovčara, prijeti im plaćanje čak 7.500 eura kazne jer se izlaganje primjeraka za koje su ovlašteni državni veterinari zaključili da nisu posve "ispravni" smatra zlostavljanjem životinja.
Mnogi izlagači koji su planirali na istu izložbu u Tulln, a među njima ih je puno i iz Hrvatske, odustali su od puta i traže povrat već plaćenih kotizacija.
U cijeloj priči posebno je apsurdna zabrana bezdlakih pasmina, koje se u Peruu smatraju kulturnim nasljeđem, jedinstvenim psima koji su preživjeli kolonizatorske pohode u Latinskoj Americi i čak nedavno došli pod zaštitu UNESCO-a! Iako su te pasmine doista vrlo zdrave i u njihovu uzgoju nema baš ništa sporno, Nijemci i Austrijanci smatraju da ih se, valjda, zlostavlja jer onim bezdlakima (postoji i varijetet s dlakom) nedostaju premolari, odnosno pretkutnjaci.
Lidija Klemenčić, hrvatska uzgajivačica nekih od peruanskih bezdlakih pasa koji su prošle godine izlagani u Tullnu, o svemu nam kaže:
- Vlasnici tih pasa su tek nakon zatvaranja prijava, dakle kad su već platili kotizaciju, dobili upozorenje da psi bez dlake neće moći ući na prostor izložbe ako ih veterinar nakon pregleda na ulazu ne pusti. Neki psi su doista ostali pred ulazom i nisu pušteni u prostor izložbe. Međutim, ispostavilio se da su vlasnici pasa koje je veterinarska kontrola upoznata s pravilima pustila da se izlažu, pa čak i osvoje titule, sada dobili kazne od 200 eura po psu! Istina, među kažnjenim vlasnicima su i oni koji imaju pse iz našeg uzgoja, ali koji su po veterinarskoj procjeni bili potpuno zdravi i funkcionalni.
Zašto su aktivisti, usprkos odluci veterinara da je sa psima sve u redu, ipak prijavili vlasnike određenih pasmina, nije jasno, a još manje su jasni kriteriji po kojima Austrija provodi silno nedorečene zakone i propise
Ovo je tako suludo da sa spornim pasminama treba izbjegavati putovanje preko Austrije! Hipotetski, zbog takvog zakona mogu vas kazniti na autocesti i još oduzeti psa...
Može li se dogoditi da tako kazne i vlasnika nekog psa sporne pasmine koji samo putuje kroz Austriju, pitali smo jednu pravnicu upoznatu sa najnovijim njemačkim i austrijskim zakonima:
- Ne znam, s ovakvom logikom i to je moguće. Tu se čak ne dopušta ljudima da dokazuju da im je pas sasvim zdrav! Najgore je što zakon predviđa i mogućnost oduzimanja psa- upozorava pravnica. Nije jasno ni što bi se potom dogodilo, bi li taj konfiscirani pas onda bio preudomljen ili možda čak i eutanaziran.
Iako kod uzgajivača postoje strahovi da je ovo put prema potpunoj zabrani uzgoja pasa s rodovnicama (a izložbe pasa u Austriji i Njemačkoj su već sad ozbiljno reducirane, mogu se očekivati specijalne izložbe njihovih pasmina, ali teško nešto više od toga), mnogo je i onih koji smatraju kako se radi samo o licemjerju dijela austrijske i njemačke kinološke zajednice koja je vješto iskoristila priliku i političku volju da svoje nacionalne pasmine zaštiti, a druge istisne iz zemlje, pa i s tržišta kućnih ljubimaca na kojem se u Njemačkoj, naročito u doba korone, doista okreću golemi novci.
Još je veći paradoks činjenica da je upravo Njemačka zemlja u kojoj se najviše prodaju i švercaju takozvane hibridne ili dizajnerske pasmine, dakle psi bez rodovnika, uzgojeni u doista nehumanim uvjetima, a križani tako da odaju dojam jedinstvenih i egzotičnih pasmina kakve nitko drugi nema, u neobičnim bojama ili s obilježjima koja za određene pasmine nisu karakteristična pa ni dopuštena jer nose i genetske poremećaje.
Spomenuti zakoni se ne bave onim najgorim uzgajivačima, takozvanim štancerima ili farmama pasa na kojima se psi drže u kriminalnim uvjetima, zabrane su primarno usmjerene samo prema registriranim uzgajivačima i vlasnicima pasa s rodovnikom, pa je sasvim logična pretpostava da će crno tržište pasa i neodgovoran uzgoj primjenom spornih odredbi u Njemačkoj i Austriji dodatno procvjetati (slični strahovi muče i naše uzgajivače koji su članovi Hrvatskog kinološkog saveza, uzgajaju isključivo pse s rodovnicima, s uzgojnim pregledima i genetskim testovima, dok Ministarstvo poljoprivrede RH omogućuje da se u njihov registar uzgajivača upisuju i oni koji nisu članovi HKS-a, psi im nemaju rodovnice ni uzgojne preglede, pare i razmnožavaju što i kako god žele, pa još to nazivaju i imenima određenih standardiziranih pasmina).
Bivša ministrica iz CDU-a žestoko za zakon
Sumnje u njemačko licemjerje u ovoj priči svojim je izjavama nedavno neizravno potvrdio i predsjednik Njemačkog kinološkog saveza dr. Peter Friedrich, koji je u razgovoru s našim promotorom izložbi i uzgoja Antom Lučinom na njegovom podkastu "Talking dogs with Ante" ponovio da za autohtone njemačke pasmine neće biti nikakvih ograničenja te branio nove odredbe, iako mnogi misle da bi upravo on trebao zastupati interese svih uzgajivača i članove svog saveza. Doduše, ovog vikenda su na austrijskoj izložbi u Tullnu na udaru bili i njemački ovčari. Znakovita je i činjenica da je najglasniji zastupnik ovih dvojbenih propisa bila donedavna federalna ministrica poljoprivrede Julie Klöckner iz CDU-a. Premda su proteklih godina u aktivnostima za prava životinja bili, sasvim logično, najglasniji njemački Zeleni, sada je ove diskriminirajuće zakone progurao ponajprije demokršćanski CDU-a i njihova ministrica. Ima čak i onih koji u svemu vide poveznicu s nacističkim progonom nekih pasmina. Za vrijeme Trećeg Reicha doista se provodila snažna kampanja protiv dijela pasmina koje su, baš u skladu s tada vladajućom zločinačkom ideologijom, smatrane niževrijednima ili degeneričnima, poput francuskih buldoga, dok su njemački ovčari- očekivano- uzdizani kao ideal ljepote, snage i inteligencije. Julie Klöckner je njemačkoj javnosti poznata i kao pobjednica izbora za Miss njemačkih vinograda 1995. tj. Vinska kraljica iliti Deutsche Weinkönigin. Uz uredničku poziciju u nekom časopisu za vinare, to joj i jest bila jedina stručna referenca za posao ministrice poljoprivrede.