Ivan Anušić, ministar obrane i, što je u ovoj priči i ovoj zemlji važnije, potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice, možda nije izučavao život i rad najpoznatijeg jugoslavenskog disidenta, Milovana Đilasa, ali očigledno zna isto što i pokojni Đido: da nema gore smrti od one političke. Ambiciozni Slavonac je svjestan kako bi ga odustajanje od reaktiviranja obveznog služenja vojnog roka politički likvidiralo. Istina, ne odmah – obranio je i sačuvao Plenković svoje suradnike i suradnice i nakon većih neuspjeha, samo što mu nitko od njih nije bio potencijalna zamjena – ali dugoročno svakako. Anušiću je, također, jasno da privremeni odlazak u vojsku uopće nije sporan onima što im, parafrazirajući rock klasik, jedan poziv neće promijeniti sve. E zato onima kojima će pojesti komadić života itekako jeste. U vojsci je, svakoj, da se ne lažemo, naporno i dosadno, neudobno i uglavnom zaglupljujuće, pa svi čiji plan nije da dočekaju mirovinu u odori i vojarni imaju barem 1000 boljih i dražih načina korištenja vremena između srednje i faksa ili zaposlenja u cementari, kafiću, na baušteli i taxiju.