Molim vas, s velikim emocijama sam ovdje. Ovaj slučaj bio je vrlo težak ispit za mene. Ne samo za mene, mislim i na moje troje djece i na moje unuke. Mislim i na sve druge pogođene obitelji i na žrtve čije su priče često u sjeni. Želim da znate da dijelimo istu borbu, rekla je Gisele Pelicot (71) nakon presude kojom su njezin suprug i 50 muškaraca koji su je silovali osuđeni na više od 400 godina zatvora na sudu u Francuskoj.
POGLEDAJTE VIDEO:
Izrazila je "najdublju zahvalnost" svim onima koji su je podržavali tijekom "teške kušnje".
- Vaše izjave dale su mi snagu da prebrodim ovo dugo suđenje - kazala je žena.
Svojim zahtjevom da suđenje bude javno postala simbol hrabrosti te dala snagu mnogim drugim žrtvama seksualnog nasilja.
Žrtvama je poručila da se "one nemaju čega sramiti" nego se "trebaju sramiti oni koji su počinili zločin", što je vjerojatno i najsnažnija poruka ovog eksponiranog slučaja.
U emotivnom obraćanju zahvalila je i udruzi žrtava na njihovoj bezrezervnoj podršci te novinarima koji su pratili slučaj od početka, vjerno prikazivali što se u sudnici i pritom imali poštovanja. Zahvalila je i svojim odvjetnicima.
- Kad je sve počelo, 2. rujna, željela sam osigurati da društvo zaista vidi što se događa i nikad nisam požalila zbog te odluke. Sad imam povjerenje u našu sposobnost da zajedno stvorimo budućnost u kojoj svi, žene i muškarci, mogu živjeti u harmoniji, uz poštovanje i međusobno razumijevanje. Hvala vam - rekla je Gisele.
Sud u francuskom Avignonu proglasio je jučer 51 optuženika krivim u slučaju drogiranja i silovanja, slučaju koji je užasnuo svijet.
Njezina muža, monstruma Dominiquea Pelicota (72), sud je proglasio krivim za teško silovanje Gisèle Pelicot te za snimanje i distribuciju fotografija. Kriv je i za pokušaj teškog silovanja supruge jednog od suoptuženih te za izradu i distribuciju seksualnih slika svoje punoljetne kćeri te dviju snaha. Osuđen je na ukupno 20 godina zatvora. Svih 50 muškaraca koji su se, uz njega, našli na optuženičkoj klupi također su proglasili krivima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zlostavljanje Gisèle Pelicot trajalo je od 2011. do 2020. godine. Njezinih silovatelja bilo je 70, no nisu svi identificirani. Među onima čiji je identitet utvrđen su vrtlar, vozač kamiona, radnik u trgovini... Svi su živjeli u krugu od 50 kilometara.
Gisele je godinama sumnjala da joj se nešto događa. Probudila bi se ujutro ne sjećajući se ničega od prethodne večeri. Strahovala je da je njezin gubitak pamćenja posljedica tumora na mozgu ili Alzheimerove bolesti.
- Bila je obična žena, umirovljenica koja je živjela na jugu Francuske, a što je mogla očekivati od života? Bez trauma, bez dramatike, lijepa kuća u lijepom selu. Mislila je da će do kraja tako izgledati njezin život - rekao je Giselein odvjetnik Stéphanne Babboneau za Guardian.
Silovali su je na njezin rođendan, u novogodišnjoj noći, na Valentinovo... Čak i u kćerinu krevetu, na stolu u njezinoj blagovaonici, u autu na benzinskoj postaji na autocesti... Odvjetnik je istaknuo kako je klijenticu morao pripremiti na to da nije bila samo seksualno zlostavljana nego da je postojala stvarna namjera da je degradiraju. Nakon što je doznala sve detalje, kazao je, svi su bili iznimno zabrinuti da bi mogla doživjeti živčani slom. Umjesto toga, impresionirala je svijet dostojanstvom i otpornošću.
- Ljudi joj stalno prilaze, ne samo na sudu nego i na ulici, kako bi joj zahvalili. Neke od mladih žena su u suzama - rekao je Babonneau.
Za Sanju Sarnavku, aktivisticu za ljudska i ženska prava, nema nikakve dvojbe - Gisele Pelicot može nam biti uzor.
POGLEDAJTE VIDEO:
Gisele je trebala biti ‘osoba godine’, to što je učinila je herojski čin, kaže Sarnavka
- Magazin Time mogao je za osobu godine staviti nju, a ne Trumpa. To što je učinila, inzistirati na tome da sve bude javno, gdje se pokazuje što je sve doživjela i što su joj sve radili, i to samo zato da se takve stvari više ne bi događale drugim ženama, stvarno je herojski čin. Mislim da joj sve žene žrtve mogu biti vječno zahvalne. U svakom društvu trebalo bi biti normalno da društvo podržava žrtvu i stoji iza nje. Zašto bi se žrtva sramila i zašto bi ona morala bilo što skrivati - kaže Sarnavka, jedna od osnivačica udruge Solidarne.
Smatra da smo još daleko od ravnopravnosti, što pokazuje način na koji se kod nas gleda na slične slučajeve.
- Što možemo očekivati kad imamo jednu državnu odvjetnicu koja kaže da ne mogu sve obiteljske nasilnike trpati u zatvor ili bivšu ministricu koja kaže: 'Tako vam je to u braku'?! Žrtvu, kad istupa u javnosti, moramo zatamnjivati, mijenjati joj glas jer se boji, nema osjećaj da je zaštićena od institucija, a i srami se. Žrtve se nikad ne bi smjele sramiti, nemaju se zašto sramiti - ističe Sarnavka.
S tim da je za žrtve izrazito važno kako reagira okolina i kakvu im poruku šalje slažu se i umirovljena izvanredna profesorica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu i psihologinja Mirjana Nazor.
- Mi to često radimo na riječima, ali se na djelima toga ne držimo. Zaista treba poštovati čovjeka, bez obzira na spol, i nikome se ne smije dopustiti da provodi neprimjereno ponašanje prema drugoj osobi. Ponekad o tome ne govorimo jer nam je teško priznati da smo zlostavljani. Mi to zlostavljanje moramo jednom za svagda staviti izvan uporabe, bez obzira na to o kome je riječ. Zlostavljanje ne bi trebalo biti način komunikacije prema nikome nikad i treba ga sasjeći u startu - kaže psihologinja.