Bila je Ponos Hrvatske 2011. godine. Danas studentica Veleučilišta u Požegi, upisala je smjer računovodstvo i financije. Tiha, skromna i samopožrtvovna bila je još kao djevojčica s desetak godina. Brinula je o bolesnoj majci, prabaki i pradjedu, te o bratu Marku koji je imao manje od tri godine kada im se majka teško razboljela.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Na nejaka pleća sručio se teret kojeg bi teško podnosila i puno starija osoba od nje. Sve je to bez pogovora izdržavala, kao i dan kada joj je umrla majka. Otišla je kada joj je najviše trebala. ali nitko nije mogao utjecati na to, opaka bolest je bila nemilosrdna. Ranka je nastavila raditi kućanske poslove koje je obavljala uz školu, uz svesrdnu pomoć svoje tete, majčine sestre. U međuvremenu su umrli pradjed i prabaka.
- Imala sam dobre ocjene, tako da nije bilo problema. Osim računovodstva i financija rezervna opcija mi je bila trgovina, ipak ovo je prevagnulo, kaže Ranka.
A da bi uopće mogla studirati, trebala je podršku obitelji. Koga drugog nego tate Predraga koji je iznimno ponosan na svoju kćer i stoji čvrsto uz Ranku što se tiče studiranja. On novcem kojeg zaradi u požeškom Spin Valisu nastoji osigurati potrebno za skroman život svoje kćeri, sina i sebe. Rankin brat Marko, koji ide u šesti razred osnovne škole, dobar je učenik. Sestra mu pomaže rješavati najteže zadatke iz matematike.
– Ona mi samo pokaže put kojim moram ići, a onda ja nastavim sam. Stroga je – našalio se Marko. I tako ona njemu pokazuje put i podržava ga na istom od njegove treće godine. Sve ovo vrijeme mu je uvijek pri ruci.
– On je sve moje na ovom svijetu – sentimentalna je Ranka dok brata priprema za školu. Priznaje da otkako je brat porastao, ima više vremena za sebe.
– Ponekad s prijateljima izađem, ali ne baš često, jedino kada se nešto događa od kulturnih manifestacija u gradu. Diskoteke me ne zanimaju, kao niti kafići. Više volim vrijeme provesti sa svojim najdražima u prirodi i šetnji – kaže ova skromna djevojka.
Hrvatska je za nju saznala u prosincu 2010. godine. Malena je Ranka tada imala samo deset godina i 24sata je pisao o njoj.
- Kada dođem doma iz škole, najprije pogledam što kome treba, ručam, onda pišem domaću zadaću - rekla je tada Ranka. Već je tada ujutro budila brata, umivala ga, presvlačila mu pelene. Kuhala je čaj, djedu davala lijekove, pa odlazila u majčinu sobu - ona je bila nepokretna, imala je tumor na mozgu.
Prerano odrasloj djevojčici, zbog svega smo 2012. godine dodijelili nagradu Ponos Hrvatske. Trenutak kad je došla na pozornicu ostat će svima u pamćenju. U dvorani HNK prolomio se velik pljesak, koji je trajao nekoliko minuta. Potom joj je 2012. godine umrla majka. To je nije pokolebalo u zadržavanju odličnih ocjena u školi, nije se smanjila njezina briga za mlađeg brata kojem je do danas ostala posvećena kao da mu je ona majka.
- Uvijek isplaniram svoje aktivnosti vezane za kuću, Marka i školu, tako da ako se sve posloži kako treba, onda se sve stigne – kaže Ranka. Dodaje da su joj i prijateljice velika potpora.
- Družimo se i dijelimo djevojačke tajne – rekla je Ranka.