Presađeni jetra i bubreg dobro rade. Još sam slaba, ali su me liječnici prebacili s kirurškog intenzivnog odjela na interni intenzivni odjel. Još sam u strogoj izolaciji kako bi liječnici bili sigurni da neću pokupiti neku bakterijsku upalu. Teško mi je, ali znam da svakim danom napredujem. Vjerujem da ću ozdraviti i vratiti se svojoj obitelji, svome malenom Luanu, koji ima osam mjeseci i kojem nedostaje mama. Opisati ne mogu koliko me duša boli jer mi moje malo čudo znači cijeli svijet, javila nam je Mileva Simetić Saliji, Puljanka koja je u najtežoj životnoj borbi za život ujedinila mnoge ljude koji su joj pomogli.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ne prestaje svima zahvaljivati na podršci i pomoći. Zahvaljuje i liječnicima te medicinskom osoblju u KBC-u Zagreb, ali i onima u Puli, koji su dali sve od sebe da dobije drugu šansu za život.
- Malo se trenutno borim s vodom u plućima, pa teže govorim. Liječnici će pokušati riješiti problem lijekovima ili će na prsnom košu staviti cjevčicu da voda nestane. Ali oporavak teče prema planu. Rana od operacija boli, ali to je normalno i sve prolazi polako. Imam više od 50 šavova i rez je vrlo velik. Baš taj rez do kraja života bit će podsjetnik da sam preživjela - kazala je hrabra žena.
- Ma sve je to ništa prema onom što vjerujem da me čeka. Moja obitelj i konačno malo sreće u životu, da vidim svog sinčića kako odrasta. Jedva čekam da se maleni opet budi uz svoju mamu i da uživamo u našim jutrima maženja. Nedostaje mi i suprug, koji mi je velika podrška i koji me uvijek iznova digne kad padnem. Jedan dan bez njih dvojice je kao godina, ali to znaju sve majke. Još ne mogu vjerovati da nakon tri godine neće više biti stalnih odlazaka na dijalizu, konstantnih mučnina, bolova i rana zbog genetske bolesti koja me dovela do ruba smrti. Mnogi ljudi pružili su mi ruku spasa te vjerovali u mene i moj oporavak. Moram vjerovati i ja - emotivno je rekla.
POGLEDAJTE VIDEO:
Podsjetimo, još prije mjesec i pol Mileva Simetić Saliji vapila je za pomoći. Bojala se da neće izdržati. Njezino zdravstveno stanje zbog primarne hiperoksalurije tipa 1 bilo je sve lošije. Kopnjela je i pala na 40 kilograma. Mučile su je i otvorene rane na tijelu, a na kraju ju je potpuno izdala snaga da nije više mogla ni koraka napraviti, a kamoli držati sina u naručju. Pulski liječnici i sestre na dijalizi davali su sve od sebe da joj pomognu. U tom trenutku nije imala ni državljanstvo, iako je udana za hrvatskog državljanina. I istarska policija pomagala je u pripremi dokumentacije, u zakonskim okvirima.
U mjesec dana ujedinila je cijelu hrvatsku i regiju
U samo mjesec i pol nakon objave u 24sata, vapaj ove majke ujedino je ne samo Hrvatsku već i cijelu regiju. Dobri ljudi slali su donacije kako bi joj se pomoglo. Uz timski rad mnogih institucija, mlada majka dobila je državljanstvo, a time i dolazak na transplantacijsku listu bez koje ne bi mogla dobiti organe.
Imam više od 50 šavova i rez je vrlo velik. Baš taj rez do kraja života bit će podsjetnik da sam preživjela.