To je to što me zanima!

Hrabra mama Sandra: 'Jača sam od bolesti, pobjedit ću je!'

U bolnici, u strogoj izolaciji, moram biti sljedećih mjesec dana. to vrijeme će o mojem sinu brinuti majka i sestre, kaže Sandra Križan (26) i dodaje da će pobijediti bolest
Vidi originalni članak

Nakon dva tjedna boravka kod kuće u Ilači, koje vrijeme je posvetila isključivo svojem sedmomjesečnom sinu Ivanu, mlada majka Sandra Križan (26) vratila se u zagrebačku bolnicu Rebro na nastavak liječenja.

Sandri je u travnju dijagnosticirana leukemija, samo dva dana nakon što je pokopala supruga Marijana (27) koji je umro od galopirajućeg tumora na mozgu. Samo nekoliko mjeseci prije tragedije su se vjenčali i dobili sina, no sudbina im je namijenila tugu. Sandra je ostala sama sa sinom i neizvjesnom dijagnozom. Oboje žive od tek 1600 kuna rodiljne naknade koju će ona primati samo do listopada. Zbog česte odvojenosti od sina, teških terapija u Zagrebu, ali i stresa morala je prestati dojiti svojega sina, a to joj je jako teško palo. Zbog nezavidne situacije u kojoj se našla zatražila je pomoć javnosti i Hrvatska je ponovno pokazala da ima veliko srce.

Njezina potresna ispovijest rijetko je koga ostavila ravnodušnim. Videoprilog na portalu i Facebook stranici 24sata u pet dana pregledan je više od milijun puta.

- Iznenađena sam silnim brojem poruka, poziva i mailova koje sam primila. Javljaju mi se ljudi iz cijele Hrvatske i nude svakakve vrste pomoći. Cijenim svaki poziv, svaku poslanu molitvu, sve savjete i preporuke za kvalitetnije liječenje, svaki utješni razgovor. Javljaju mi se žene i djevojke koje su također bolesne, leže u bolnicama, primaju kemoterapije. Neke su tražile moje savjete jer žele dijeliti moj optimizam, željele su da ih ohrabrim u liječenju. Neke su samo htjele čuti kako se ja nosim sa svime. Najviše hvala onima koji su u ovoj krizi našli mogućnosti da mi uplate 20, 200, pa i 2000 kuna. Svjesna sam da je u današnje vrijeme to puno odricanja, pogotovo ako ide od običnih, malih ljudi, radnika ili umirovljenika. Neizmjerno hvala i mojim prijateljima i susjedima koji su mi došli na vrata i donijeli pomoć odmah na početku. Hvala i pripadnicima Tigrova kojima je suprug pripadao kao djelatna vojna osoba. Oni nam pomažu od prvoga dana, otkako je Marijan saznao da je bolestan. Svima veliko hvala i nadam se da ću jednoga dana i ja imati priliku vratiti drugima barem dio primljene dobrote - kaže Sandra koja je puna optimizma i vjeruje u svoje izlječenje. Njezin mali sin Ivan velika joj je motivacija za borbu i život. Dok je Sandra u Zagrebu, o malenom brinu njezini roditelji koji imaju još tri kćeri i sina. Jedna kći boluje od celebralne paralize.

"Teško je, ali ću izdržati"

- Živimo teško jer jedino tata radi, ali se snalazimo. Trenutačno mi je veliki problem kredit za kuću koji smo Marijan i ja digli nakon vjenčanja kako bismo kupili malu kuću u Ilači za 18.000 eura. Rate dolaze na naplatu, stižu opomene, a ja ga nemam od čega plaćati. Novcem koji ste mi uplatili ću sad riješiti dugove za taj kredit i ostat će toliko da u bolnici ne moram brinuti da će djetetu nešto nedostajati - kaže Sandra koja će opet na Rebru morati provesti mjesec dana u izolaciji, u nemogućnosti da prima posjete ili vidi svojeg malenog sina. Članovi njezine obitelji dali su krv na tipizaciju kako bi se odredilo tko je od njih potencijalni donator koštane srži ako Sandri bude trebala transplantacija. Tijek njezina liječenja još nije definiran. Za sada je izložena jedino mučnim kemoterapijama zbog koje joj je otpala kosa, a i trpi bolove te mučnine.

Teško joj je palo i što je sin nakon povratka s liječanja nije odmah prepoznao.

- Nije me vidio bez kose. Čuo je i osjetio moj glas i miris i to se moglo vidjeti po njegovim reakcijama, no gledao me ja začuđeno svojim velikim očima. On me takvu ipak nikada nije vidio, sa sjetnim smješkom priča o svom jedincu.

- Sretna sam jedino što je moj pokojni suprug bar na kratko imao priliku upoznati, držati, voljeti svog sina - kaže Sandra koja nije imala vremena oplakati supruga već se morala boriti za vlastiti život. Objasnili su joj da ima tip leukemije koja se dosta dobro liječi transplantacijom koštane srži. Dva tjedna boravka kod kuće dali su joj snagu, a sada je čeka nova kemoterapija.

- Teško je, ali ću izdržati. Moram. Razmišljam samo o vremenu kada će sve to biti iza mene i kada ću biti doma sa svojim sinom kaže Sandra koja je, ipak u suzama, u srijedu rano ujutro poljubila svog snenog ljubimca i tijekom noći se uputila u Zagreb na bolnu terapiju. U krug zagrebačke bolnice došla je malo prije osam sati. Tužna jer se opet odvojila od svog ljubimca, ali odlučna da pobijedi opaku bolest mahnula nam je na pozdrav i poručila da se u njeno ime zahvalimo svima koji su je podržali rječju ali i materijalno.

- Vjerujem da ću sve to prevladati, da ću ozdraviti i da moj mali sin neće ostati i bez majke - kaže Sandra koja živi od 1600 kuna dječjeg doplatka kojeg će primati do listopada. Liječenje sada pokriva HZZO, no svaka pomoć je dobrodošla. Broj Sandrina računa u Hypo banci je HR7325000093200894859 na koji možete uplatiti.     

Idi na 24sata

Komentari 29

  • anicazagode 17.06.2016.

    Cudi me da joj obrve i trepavice nisu odpale...meni svaka dlaka a najtezebje bilo kod trepavica oci crvene i pekle...uzas...a bolovi koju snaguvtreba covjekvsmoci ds to trpis kosti kao da ti jih navlace uzas...zalosno da nema lakse terapije nek ti otrovi,koji ostajuvu tjelubi razaraju kosti.50% nikad vise nisi za nista...jadna majka i tako mlada.sretno u borbi.

  • ljubica ljubičica_1 17.06.2016.

    Želim da uspiješ pobjedit bolest.Zbog sebe jer još je život pred tobom.

  • JerkoKC 17.06.2016.

    Neka ti je sa srećom.

Komentiraj...
Vidi sve komentare