Ukrajina je podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Ursula von der Leyen kaže da bi EU voljela primiti Ukrajinu u svoje članstvo. Europska unija šalje pomoć i oružje u Ukrajinu. Europa je shvatila da se u Ukrajini brane i njezine granice. 

No je li Europska unija već zakasnila s primanjem Ukrajine u svoje članstvo? 

I može li ukrajinska situacija biti pouka Bruxellesu u odnosu prema Balkanu?

Europska unija dosad je bila veoma izbirljiva u vezi primanja novih članica, postavljala je visoke kriterije za ulaz, a nekima je slala čak i jasne poruke da se još dugo ne moraju nadati članstvu. Doduše, jednu iznimku već je napravila: odluka o primanju Rumunjske i Bugarske bilo je vođena geopolitičkim motivima i željom za zaokruživanjem istočne granice EU, a ne ispunjavanjem uvjeta dviju još i danas najgorih članica Unije.

No Ukrajina je ostala na čistini, dok se Balkan našao na geopolitičkoj vjetrometini. 

Putin kao bully

Sada možemo nagađati o tome bi li se Vladimir Putin, kao klasični bully koji napada i zastrašuje samo slabije i nezaštićene, usudio izvršiti invaziju na Ukrajinu, da je ona kojim slučajem bila članica EU. O članstvu u NATO savezu da se i ne govori.

Zbog toga EU sada praktički financira i potpomaže obranu Ukrajine od ruske invazije. O tome je li to moglo biti prevenirano sada je teško govoriti.

No osim Ukrajine, područje Balkana ostalo je praktički "crna rupa" Europe, područje koje Bruxelles drži na sigurnoj distanci, istodobno ga otvarajući utjecaju Rusije i Vladimira Putina. 

Rusija, naravno, poput nekadašnjeg Sovjetskog Saveza ne može ponuditi ništa osim plina i oružja - ili financija Putinovih oligarha -  ali Putin je nudio upravo takvu podršku političkim liderima, strankama, pokretima i pojedincima koji su slijedili njegovu politiku, njegove metode i njegove namjere usmjerene prema rasturanju liberalne demokracije, institucija i sloboda, kao i prema destabilizaciji tog područja i njegovu udaljavanju izvan utjecaja EU i NATO saveza.

Što je Europska unija bila dalje, Rusija se tim zemljama, odnosno putinovskim diktatorima, činila bliže.

Može li ukrajinska kriza promijeniti stvari?

EU kontrolira procese

Kad bi Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, pa i Srbija, ali i Albanija, bile primljene u članstvo - koliko god nesavršene bile - Europska unija bolje bi kontrolirala političke i druge procese koji se tamo odvijaju, kao što bi regiju izvukla ispod Putinova dlana. 

Naravno, EU još uvijek ima Orbana, Janšu, poljske desničare kao sve značajniji unutarnji problem, ali ima mehanizme kako da se s njima obračuna. 

Europska unija godinama nije htjela importirati probleme u svoje odabrano društvo, pa je dobila još gore probleme na svojim granicama.

Omča oko vrata

Stoga, angažman EU u ukrajinskom ratu mogao bi promijeniti paradigmu Bruxellesa i promijeniti odnos prema Balkanu i nestabilnoj regiji. Putin je svojim napadom na Ukrajinu učvrstio zajedništvo Europske unije i probudio - točnije zastrašio - europske državnike koji shvaćaju da su ovisnošću o Rusiji i popuštanjem Putinu sebi vezali ruke (a Ukrajini omču oko vrata), pa možda sada kroz takvu vizuru krenu promatrati Srbiju pod Vučićem, Republiku Srpsku pod Dodikom, kao i države koje Putinovi klonovi i saveznici ugrožavaju.

Sve to, u konačnici, bilo bi u interesu Hrvatske koja na svojim granicama ne bi imala dvojicu Putinovih agenata i marioneta. 

Europska unija pokazala je da se boji Putina. Vidjet će se boji li ga se dovoljno da mu iz ruku otme balkansku regiju.