Svećenik i teolog Milan Špehar prijavio se policiji, zatražio oprost, priznao grijehe, povukao se u izolaciju. Ali tek nakon što je nastupila zastara za zlostavljanje djece u riječkoj Nadbiskupiji.

Javno se oglasio i pokajao, ali tek kad je nastupila zastara od kaznenog progona.

Prije dva mjeseca nadbiskup Đuro Hranić ispričao se za nedjela sotinskog župnika, ali tek kad je svećenik umro prije podizanja optužnice za zlostavljanje djece.

I nadbiskup Mate Uzinić zatražio je ovoga tjedna oprost od žrtava zlostavljanja, zaplakao nad sudbinom dječaka od šest do trinaest godina, a onda zavapio da mu pomognu u obračunu sa zlostavljačima. Dok čeka pravosuđe da pokrene postupke protiv prijavljenih svećenika. Ili opet pričeka da sve padne u zastaru.

Liju suze

Svećenici i nadbiskupi naveliko traže oprost, posipaju se pepelom, nude isprike, prolijevaju suze, pišu pokajnička pisma, navodno si čak i pedofilskim skandalima međusobno podmeću u crkvenim kuloarima, a sve u nadi da će iz ovih teških skandala Katolička crkva u Hrvatskoj izaći neokrznuta i neokaljana.

Unatoč sve značajnijim otkrićima o šutnji, zataškavanju, skrivanju, premještanju, izoliranju.

I doista, kakav će sada biti status Katoličke crkve u Hrvatskoj? 

Hoće li zadržati jednaki politički i društveni, a naročito moralni utjecaj, u vremenima i okolnostima koja sve više zadiru u privatnost ljudi, u svjetonazorska pitanja, u moralnost, u obitelj, u reproduktivna prava žena i sve druge teme nad kojima Katolička crkva stoljećima praktički drži monopol?

Crkva kao institucija dosad je bila neupitna, svećenici nedodirljivi, politika zastrašena, društvo zatočeno, vjernici kontrolirani. Politika se ritualno klanjala Kaptolu i crkvenom vrhu, a Crkva je držala ljestve politici i zauzvrat uživala financijske blagodati i druge pogodnosti. 

Kočničari napretka

Crkva je svojim utjecajem usporavala napredak društva, kao i promociju prava žena i seksualnih manjina, služila se klerikalnim udrugama ili sponzorirala razne pokrete, pa i pučističke, kako bi zaustavila taj kotač promjena, od Zdravstvenog odgoja, preko pobačaja do raznih klečitelja i molitelja.

Crkva je ušla u škole i vrtiće, skidala kazališne plakate, a njezine organizacije uvukle su se u sveučilišta, medije, kulturu, praktički u sve pore društva.

Diranje u Crkvu i svećenike bio je svojevrsni tabu, kao što su vjernici, zajedno sa žrtvama zlostavljanja, bili u poziciji talaca te svemoći Crkve, u strahu od toga da prijavljuju zločine, da se izlažu stigmatiziranju ili da naprosto  prolaze novu traumu kad shvate da se zlostavljače štiti u samoj Crkvi ili u pravosuđu.

Hoće li se to sada promijeniti?

Nema više klanjanja 

Hoće li ovaj pedofilski skandal, a zapravo se radi o serijskim skandalima koji će sve više izlaziti u javnost, barem ako je vjerovati nadbiskupu Uziniću, srezati taj autoritet Katoličke crkve: njezin politički, moralni, društveni, javni utjecaj?

Bit će, primjerice, štetno za svakog političara da se u predizborno vrijeme udvara Katoličkoj crkvi ili da obavlja ritualno predizborno ili postizborno klanjanje u biskupskim dvorima. 

Zamah klerikalnih pokreta, poput Hoda za život ili klečitelja na hrvatskim trgovima, mogao bi biti ispuhan u sjeni pedofilskih skandala. Već je Uzinićev istup pomeo Hod za život pred očima javnosti.

Katoličku crkvu neće se više pitati ništa od Zdravstvenom ili spolnom odgoju u školama, o obrazovnom sustavu ili pristupu djeci, o pristupu svećenika djeci i maloljetnicima. Možda će roditelji povesti malo više pažnje o tome kako se svećenik odnosi prema njihovim kćerima i sinovima. 

Je li mrvicu presrdačan?

Pad broj katolika

Prema zadnjem popisu stanovništva udio katolika u Hrvatskoj pao je s 86,28 posto na 78,97 posto, odnosno od 2011. godine broj katolika pao je za 630 tisuća. Istodobno, porastao je broj ateista i agnostika.

To je otvorilo pitanja i o izmjeni Vatikanskih ugovora, naročito o financiranju Katoličke crkve iz državnog proračuna. A na sve to nadovezali su se ovi pedofilski skandali koji bi mogli pojačati trend smanjenja broja katolika.

Nastup Mate Uzinića ovoga tjedna išao je u smjeru spašavanja obraza i utjecaja Katoličke crkve, možda čak i više od same zaštite djece i maloljetnika od predatora u crkvenim redovima. Popravljanje imidža Katoličke crkve započelo je još s dolaskom pape Franje, ali sve veći broj otkrivenih slučajeva svećeničkog zlostavljanja mogao bi poništiti taj napor.

Svećenici će sve više moliti za oprost, ali ga neće tako lako dobiti.

Katolička crkva je trebala znati da što je njezin utjecaj veći, to su veći i njezini grijesi. A sada, uslijed ovih skandala, mogli bismo svjedočiti povijesnom rušenju Katoličke crkve s njezina pijedestala u Hrvatskoj.