Hrvatsko novinarsko društvo (HND) navodi kako je "posebno zabrinjavajuće što takve javne osude prema novinaru iznosi Ministarstvo branitelja institucionalizirajući time linč novinara i zatiranje slobodne riječi".
- Upozoravamo da je kolega Dežulović u posljednjih nekoliko dana primio više od stotinu ozbiljnih prijetnji i prijetnji smrću od kojih je neke prijavio policiji - stoji u priopćenju HND-a koje poziva institucije da Dežulovića zaštite od svih oblika zastrašivanja, prijetnji i progona, kao i svakog drugog novinara koji potiče važne javne rasprave kao što je ova.
- Dežulovićevi progonitelji uporno i namjerno javnosti podmeću tezu kako je kolega tekstom grubo uvrijedio žrtvu Vukovara i njegovih građana i građanki. Svakome tko je pročitao spomenuti tekst od početka do kraja jasno je kako je namjera autora bila isključivo kritizirati odnos državne i lokalne vlasti prema Vukovaru, odnos u kojemu ga razne političke opcije desetljećima pažljivo balzamiraju kako bi ga zadržale u stanju pogodnom za njihove političke interese, u kojem se njegovo postojanje svodi na mjesto posebnog pijeteta, a ne grada pogodnog za život - stoji u priopćenju HND-a.
Dežulović, navodi dalje HND, "s pravom ukazuje na egzodus koji se događa zbog praktičnog zanemarivanja toga grada i izostanak bilo kakve političke strategije osim one komemorativne. Upravo je i samo tu problematiku isticao u svojoj kolumni, koristeći svoj jedinstven, prepoznatljiv stil, a sve u javnom interesu, ponajprije u interesu građana i građanki Vukovara".
HND ističe kako će podsjetiti da se Dežulović tom temom bavi kontinuirano, a za tekst "Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini" objavljen 19. studenoga 2013. godine dobio je prestižnu nagradu European Press Prize, europskog Pulitzera za najbolji komentar u konkurenciji više od 400 novinara iz cijele Europe.
Hrvatsko novinarsko društvo smatra da se o temi poput tretmana grada Vukovara gotovo 30 godina nakon njegova razaranja može i mora javno govoriti. U suprotnom dopuštamo višestruku viktimizaciju toga grada, koji ostaje ne samo zarobljen u svojoj spomeničkoj ulozi, nego i lišen svake rasprave o svrsi i učincima takve uloge, stoji na kraju priopćenja.