Odjeven u crni kaput, bijelu košulju, sa crnom leptir mašnom i šeširom Johann Reichhart djelovao je elegantno, svečano i ozbiljno. Dakako, jer radio je vrlo ozbiljan posao. On je bio službeni egzekutor u Trećem Reichu. Tijekom svoje karijere ubio je 3 165 ljudi, a najviše njih tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon što bi giljotirao osuđenika samo bi kratko izjavio
- Presuda je izvršena.
Njegova najpoznatija žrtva je njemačka antinacistička heroina studentica Sophie Scholl koja je smaknuta zajedno s bratom u veljači 1943. u Münchenu. Samo tijekom Drugog svjetskog rata izvršio je 2.873 egzekucije.
Posao je bio obiteljska tradicija
Johann Reichhart rođen je 29. travnja 1893. u obitelji koja se generacijama bavila egzekucijom tako da je on samo nastavio obiteljsku tradiciju. Tijekom Prvog svjetskog rata borio se u rovovima, a poslije rata je radio kao vozač, mesar i vlasnik gostionice.
Nakon umirovljenja njegovog ujaka u ožujku 1924. Johann se prijavio u Ministarstvo pravosuđa u Münchenu u nadi da će preuzeti njegovu funkciju egzekutora. Samo četiri mjeseca kasnije počinje njegova karijera. Tada je giljotirao dvojicu ubojica. Četiri godine kasnije odlučio je odustati od posla i preselio se u Nizozemsku. Tamo je radio kao prodavač voća. No poslu u kojem je bio najbolji vratio se 1933. čim je Hitler postao kancelar Njemačke.
Pridružio se nacistima i postao član stranke. Ubrzo je postao bitan kotač u mašineriji terora i smrti.
Htio je postati najbolji
Njegova ambicija je bila da postane najbolji egzekutor u Njemačkoj i zaista je u tome i uspio. On je bio umjetnik u svom poslu. Nitko nije ubijao brže od njega
- Ubijao je brzo i vješto. Za vrijeme nacističkog režima od njegove ruke stradao veliki broj protivnika režima, a nakon propasti Trećeg Reicha na vješala je stavljao naciste. Naime, tada je radio za saveznike. Do kraja svog života Reichhart je istinski vjerovao u smrtnu kaznu i njezine prednosti - kazao je Marc von Luke, novinar koji je istraživao Reichartov život.
- Služio je nacistima, ali i je svoj posao radio i prije nego su oni došli na vlast. Zatim je radio za saveznike. To je bila profesija vrlo važna svima. On je jednostavno odlično obavljao svoj posao - istaknuo je von Luke.
Unaprijedio brzinu smaknuća
Tijekom rata imao je jako puno posla, dnevno je ubijao veliki broj ljudi. Rekord mu je bio 32 ljudi u jednom danu. Kako bi mogao stići sav posao na vrijeme obaviti tražio je čak od Ministarstva prometa da bude pošteđen kazni za brzu vožnju. Na njegovu žalost, zahtjev mu je odbijen.
Kako je bio izrazito posvećen poslu Reichhart je izumio i uređaj naziva 'dvostruki detektivski držači' koji osuđenike držali na mjestu bez da ih je potrebno vezati užetom. Metalni steznik držao je zatvorenika ispod giljotine umjesto užeta što znači da je vrijeme izvršenja kazne smanjio za četiri sekunde.
Dobro plaćen posao
Plaća krvnicima, odnosno onima koji bili zaduženi za giljotiranje u Trećem Reichu bila je 3 tisuće maraka godišnje plus bonus od 65 maraka za svaku egzekuciju posebno. Reichhart je tako sebi i obitelji kupio vilu u predgrađu Münchena.
Johann Reichhart imao je, naime, suprugu i troje djece. No jedan od njegovih sinova nije mogao podnijeti da mu otac za kruh zarađuje tako što ljudima odrubljuje glave. Djecu su mu u školi zadirkivali, rugajući im se da su djeca krvnika i 'sjekača glava'
BBC je Reichhartu dao nadimak 'Lovac na glave'. Kad je pao Treći Reich i on je uhićen, no nije dugo boravio iza rešetaka. Njegova vještina bila je jako potrebna i saveznicima. Oslobođen je i nastavio je raditi. Pogubio je čak 165 niže rangiranih nacističkih časnika.
- Mali broj ljudi to htio raditi. Reichhart je čak osmislio giljotinu nalik na francusku, ali znatno laganiju i mobilniju - kazao je Jamie Theakston govoreći o serijalu "Zabranjena povijest" čija se prva epizoda bavi upravo Reichhartovim životom.
Johann Reichhart umro je u gradu Dorfenu u Njemačkoj 1972. godine