Prije pet godina mediji su prenijeli vijest o zagrebačkoj osnovnoj školi koja je tada jedina u Hrvatskoj puštala hrvatsku himnu svakoga ponedjeljka na početku nastave.
Neki roditelji zbog toga su se pobunili, a ravnatelj škole novinarima objasnio kako "u školi imaju i učenike različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti koji ne odaju počast našoj zastavi i himni i oni ostaju sjediti za vrijeme trajanja himne".
Kao da je to rasna, vjerska ili nacionalna, a ne državna himna. Kao da je to himna samo za jednu skupinu u društvu, za Hrvate katolike, a ne za sve državljane Hrvatske.
Dakle, od samog puštanja himne u toj školi još od početka devedesetih bizarnije je bilo objašnjenje kome je sve ta himna bila namijenjena.
Grubi nasrtaj
A sada, Domovinski pokret Splitsko-dalmatinske županije, uz podršku HDZ-a, zatražio je izvođenje hrvatske himne kao "sastavni dio početka nastavnog procesa" nakon što su "svjedočili nizu incidenata koji su za cilj imali nasrtaj na naš identitet, kulturu i tradiciju".
"Grubim nasrtajima na naš narod i domovinu možemo se suprotstaviti samo edukacijom i njegovanjem osjećaja pripadnosti već od najranije dobi", poručili su iz DP-a prije nekoliko dana.
Pod grubim nasrtajima na narod i domovinu smatraju izvođenje pjesme "Pljuni i zapjevaj Moja Jugoslaviju" na koncertu Bijelog dugmeta u Splitu.
"Lijepa naša" trebala bi, dakle, isprati gorak okus tog "grubog nasrtaja na narod" koji je prije samo nekoliko desetljeća uredno živio u toj Jugoslaviji.
I tako, zagrebačko izvođenje himne bilo je namijenjeno Hrvatima i katolicima, ostali su smjeli ostati sjediti, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji ona bi trebala spasiti hrvatski i katolički identitet, u režiji stranaka koje se smatraju nositeljima iskosnog, nepatvorenog i unikatnog nacionalnog osjećaja.
"Lijepa naša najbolje oslikava dušu našeg naroda", kažu DP-ovci. A ta duša, očito, ne može se nositi s jednom prastarom pjesmom izlizanog benda.
I ta duša, evidentno, spremna je obračunati se s "onima koji imaju nešto protiv izvođenja himne u školama" jer takvi navodno "ne žele dobro ni našem narodu ni našoj Domovini".
Donosi li dobro?
I tu dolazimo do glavnog pitanja: može li hrvatska himna u školama donijeti dobro našem narodu i domovini?
Primjerice, hoće li učenici nakon što odslušaju himnu najednom skupiti petice, savladati gradivo, podići razinu znanja, rasturiti kasnije na maturi, donijeti ovom društvu nova znanja? Kao što sportaši nakon intoniranja himne daju još više od svojih mogućnosti. Zabiju škaricama sa centra i tome slično.
I ako učenici doista procvjetaju nakon himne, hoće li na kraju školovanja ostati u Hrvatskoj kojom vladaju ovakav HDZ i DP ili će ipak potražiti drugu domovinu, s nekom drugom himnom?
"Lijepa naša" nije himna samo Hrvata i katolika, nego svih građana Hrvatske. Oni koji su prisvojili Domovinski rat, domovinu, domoljublje, sad prisvajaju i hrvatsku himnu. Jer ona govori o duši hrvatskog čovjeka i prirodnim ljepotama ("hrašće bura vije i slično").
Ali govori li ona i o kvaliteti države u kojoj školarci stasaju?
Ubijaju domoljublje
Himnom bi se trebalo probuditi ili učvrstiti domoljublje, izgraditi nacionalni identitet u koji ovi splitski DP-ovci očito još uvijek nisu sigurni, želi se homogenizirati društvo, ali samo oko vrijednosti koje promoviraju HDZ i DP, u županiji koja ne prednjači po kvaliteti života, prihodima, blagostanju životnom standardu, u vladajućoj koaliciji koja prednjači po korupciji, kriminalu, klijentelizmu, sukobi interesa...
Za njih, himna simbolizira solidarnost i odanost državi i vlasti, baš kao u totalitarnim državama.
No oni koji slušaju hrvatsku himnu, a slušali su je i u Jugoslaviji - tko ne vjeruje, neka pita Kolindu Grabar Kitarović - imaju pravo kritizirati državu, kritizirati njezinu vlast, kritizirati njezine nedostatke, kritizirati odluku da se himna pušta u školama. Imaju pravo tražiti da se država promijeni. Umjesto da sama himna simbolizira poslušnost i odanost HDZ-u i DP-u.
Pljuni i zapjevaj
Klinci koji će slušati Lijepu našu u ponedjeljak ujutro moći će navečer otići zapjevati "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", a da se ništa Hrvatskoj neće dogoditi. Kao što mnogi veliki, pa i najveći Hrvati, uredno pohode srpske cajke.
Kako se, osim himnom, doista može ubrizgati domoljublje?
Plaćanjem poreza, poštivanjem Ustava i zakona, poštivanjem jednakosti i ravnopravnosti svih građana, a ne njihovim dijeljenjem, poštenim radom, a ne krađom, muljanjem, huškanjem, uhljebljivanjem, manipuliranjem, širenjem mržnje, uzurpacijom domoljublja i domovine.
Cijela Jugoslavija pjevala je onaj hit Bijelog dugmeta i to ju na kraju nije spasilo. Hrvatski školarci mogli bi slušati hrvatsku himnu svakog jutra, ali samo to u ovakvoj državi i ovakvom školstvu neće spasiti ni njih, ni domovinu, na koncu čak ni Domovinski pokret.
Himna za neke?
Zagrebačka škola otvorila je mogućnost da se himna intonira samo za Hrvate i katolike, dok su oni "različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti koji ne odaju počast himni ostali sjediti", a splitsko-dalmatinski Domovinski pokret one koji se protive himni u školi optužuje da "ne žele dobro ni našem narodu ni našoj Domovini", proglašavajući ih praktički izdajnicima i unutarnjim neprijateljima.
Oni su čak i od hrvatske himne uspjeli napraviti političku batinu kojom će mlatiti po neposlušnim građanima. Iako se to u stihovima Antuna Mihanovića nigdje ne spominje.