Olujno nevrijeme koje je poplavilo Zagreb i odnijelo jedan život, poplavilo bezbrojne zgrade, ulice pretvorilo u rijeke, a podvožnjake u opasne virove iz kojih su u zadnji tren spašavani ljudi zaglavljeni u autima, pokazalo je jedno - heroji su, i to uvijek beskompromisni heroji, obični, ali veliki ljudi. Vatrogasci, policajci, susjedi, mlade djevojke koje šeću psa, obični, a tako veliki ljudi. One i oni i ne znaju drugačije, nego jednostavno biti ljudi. I zato im hvala.
Nevrijeme je pokazalo i nešto što već odavno znamo - a to je da za glavni i najveći hrvatski grad nikoga, osim tih velikih, a tako svakodnevnih heroja, jednostavno nije briga. Desetljećima se trošio novac na zlatne WC-e, na lijepe fontane (kakvima se može podičiti i posljednja selendra u nekoj zemlji zapadne Europe), na prenamjene zemljišta u kojima je lova curila u privatne džepove, na stvaranje vojske uhljeba u gradskim službama, na uništavanje prirode oko Zagreba, na prave urbanističke užase u gradnji kvartova, na velebni ured za katastrofe (ili kako se već ta bedastoća zove) izmišljen samo da bi neki pametnjakovići laprdali gluposti i primali plaću.
POGLEDAJTE VIDEO:
Uglavnom ih nema kad do bilo kakve katastrofe dođe ili bi bolje bilo da ih nema jer samo stvaraju kaos i šire paniku. U infrastrukturu, u planiranje, u urbanizam, pa čak i u svakodnevne stvari, poput krpanja cesta ili odvoženja smeća, gotovo ništa nije ulagano. I Advent koji je počeo kao zabavni i kulturni događaj s velikim potencijalom pretvoren je u mašinu za sisanje novca koji idu u privatne džepove pajdosa.
Ni država prema glavnom gradu nije bila bolja, ne brine se ni o vlastitoj imovini, čekala je na zakon o potresu (a mali obični, a tako veliki, ljudi već su odavno krenuli u obnovu, pomaganje i krpanje), a vjerojatno ni ne zna koliko prostora i stanova ima u gradu i tko ih koristi i pod kojim uvjetima. Ili još gore, zna, samo ne želi da itko drugi zna. Svašta smo vidjeli i čuli od državnih i gradskih vlasti, a posljednji pothvat vrlog nam gradonačelnika - kupnja stroja za pravljenje magle (cijena prava sitnica buraz, samo 770.000 kuna) možda je i najbolja slika svega što se posljednjim desetljećima građanima Zagreba radi.
Prodaje im se magla. Evo, sad ti prodavači imaju i stroj za maglu. Uostalom, na pitanje koji su sljedeći koraci nakon ove poplave gradonačelnik odgovara: “Moliti Boga da ovakva kiša više ne padne”. Božja pomoć nije naodmet, ali ne treba nam. Imamo vatrogasce, policajce, susjede, šetače, kvartovske junake... Obične građane koji su pokazali da su spremni na sve. Da im ustvari nijedna prirodna nepogoda - ni potres ni poplava - ne može ništa. Oni su heroji koji uvijek pobijede, bez pompe i velikih riječi. Njihov orden je njihova ljudskost. I zato im jedno veliko hvala.
Zagrebe, nema straha. Sve dok u tebi žive takvi ljudi, ne postoji išta što te može pobijediti.