Odjeknula je eksplozija, a trenutak nakon nje druga, još snažnija. "Bježite na gornju palubu i napuštajte brod", začulo se u potpalublju vojnog broda USS Utah u zoru, na današnji dan, 7. prosinca 1941.
Posada USS Utaha počela se panično uspinjati prema palubi. Za njima je išao i čovjek koji je oglasio uzbunu, ali je uvidio da je u prvoj salvi torpeda oštećena kotlovnica. Znao je da bi nova eksplozija uništila brod, s čijim bi ostacima potonulo i stotinjak mornara. Vratio se u usijanu kotlovnicu, neumorno gasio strojeve, i naposljetku uspio u naumu.
Spriječio je eksploziju koja bi odnijela živote mornara. Ali brod je i dalje tonuo. Kad se dao u bijeg, bilo je prekasno. Voda je prebrzo nadirala... USS Utah bio mu je život, a postao je i grob.
U SAD-u je poznat kao Peter Tomich, a bio je američki mornar u vrijeme japanskog napada na Pearl Harbor. Tada je ovaj 48-godišnji strojarski časnik po cijenu vlastitog života spasio brojne ljudske živote.
Petar Herceg je bio Hrvat rođen od oca Ante Hercega, obiteljskog nadimka Tomić, i majke Ive Herceg (rođene Tolj) u selu Prologu kraj Ljubuškog u Bosni i Hercegovini koja je tada bila dio Austro-Ugarske. U Ameriku je stigao kao 20-godišnjak i stupio u vojsku, a tijekom Prvom svjetskog rata služio je u američkoj vojsci.
Nakon Prvog svjetskog rata prešao je u mornaricu i bio je glavni strojar na razaraču Utah. U vrijeme napada bio je nadnarednik na brodu Utah kojeg su Japanci gađali torpedima. Herceg je bio na dužnosti u kotlovnici. Kako se Utah počela naginjati, on je ostao na dnu osiguravajući kotlovnicu i pazeći da se svi drugi spase. Za njega je bilo prekasno.
Američka mornarica odužila se ovom hrabrom Hrvatu već godinu dana nakon njegovog junačkog djela kada je u brodogradilištu u Houstonu porinut ratni brod koji je dobio ime U. S. S. Tomich. Predsjednik Franklin D. Roosevelt posthumno ga je odlikovao Medaljom časti američkog Kongresa. Ona je godinama bila pohranjena na Pomorskoj akademiji u dvorani Tomich Hall. Tek je u svibnju 2006. godine, kada je nosač aviona Enterprise boravio u splitskoj luci, medalja je predana Tomićevoj obitelji.
Medalju dobivaju samo iznimno hrabri
Potraga za podrijetlom pokrenuta 80-ih godina
Potragu za Tomichevim podrijetlom pokrenuo je 80-ih prof. Adam Eterovich, podrijetlom iz Pučišća na otoku Braču, kao predsjednik rodoslovnog društva Hrvatske bratske zajednice u SAD-u. Nakon opsežne potrage 1986., došao je do Dragutina Hercega koji je živio na Tomichevu imanju u Prologu. Iako Petar i njegova žena Anica nisu imali djece, jer ubrzo nakon vjenčanja otišao u Ameriku, ispostavilo se da je Dragutin njegov potomak.
Vojnici po obiteljskoj tradiciji
Dragutin Herceg, tada 62-godišnjak, i njegov sin Srećko bili su vrlo iznenađeni time što je njihov predak nacionalni heroj najveće svjetske sile. Pokazalo se i da su potomci veoma slični Peteru Tomichu. Dragutin Herceg dio života proveo je u vojsci, a njegovo sin Srećko, rođen 5. siječnja 1970. u Prologu, ima čin pukovnika. Isprva nismo vjerovali da je djed američki nacionalni heroj jer je 1957. proglašen mrtvim na sudu u Ljubuškom.
Naime, trebalo je podijeliti njegovo nasljedstvo, a proglastiti ga mrtvim bilo je jedino logično rješenje jer ionako je vjerojatnost da je živ bila mala odnosno nikakva sjeća se pukovnik Herceg koji je 1990. pristupio specijalnim postrojbama MUP-a i nastavio obiteljsku tradiciju vojnih djelatnika.
Tomichev unuk Srećko jedan je od osnivača specijalnih postrojbi Hrvatske vojske. Prošao je gotovo sva bojišta u Domovinskom ratu i od običnog vojnika napredovao do čina pukovnika.
Razaraču i školi ime Tomich
Kad je odlikovao Petera Hercega Tomicha Medaljom časti, američki predsjednik Franklin Roosvelt kazao je da se odličje dodjeljuje: “Za izvanredno ponašanje u skladu sa svojom dužnošću i neustrašivu hrabrost te neobaziranje na svoju vlastitu sigurnost za vrijeme napada na flotu u Pearl Harboru.
Proglašen je i počasnim građaninom države Utah, a ime po njemu dobila je i jedna dočasnička škola u SAD-u.