Odjeknula je eksplozija, a trenutak nakon nje druga, još snažnija. "Bježite na gornju palubu i napuštajte brod", začulo se u potpalublju vojnog broda USS Utah u zoru, na današnji dan, 7. prosinca 1941.
Japanci su iznenadno napali američku mornaričku flotu u Pearl Harboru na Havajima. Ispočetka je bilo jasno da Amerikanci nemaju šanse za obranu. Bili su ulovljeni na spavanju.
Posada USS Utaha počela se panično uspinjati prema palubi. Za njima je išao i čovjek koji je oglasio uzbunu, ali je uvidio da je u prvoj salvi torpeda oštećena kotlovnica. Znao je da bi nova eksplozija uništila brod, s čijim bi ostacima potonulo i stotinjak mornara. Vratio se u usijanu kotlovnicu, neumorno gasio strojeve, i naposljetku uspio u naumu.
Spriječio je eksploziju koja bi odnijela živote mornara. Ali brod je i dalje tonuo. Kad se dao u bijeg, bilo je prekasno. Voda je prebrzo nadirala... USS Utah bio mu je život, a postao je i grob.
Riječ je Petru Hercegu Tomiću, jedinom Hrvatu koji je postao američki heroj. On je zbog izuzetnih zasluga u Drugom svjetskom ratu posthumno nagrađen najvišim vojnim odlikovanjem SAD-a, medaljom časti.
U SAD-u je poznat kao Peter Tomich, a bio je američki mornar u vrijeme japanskog napada na Pearl Harbor. Tada je ovaj 48-godišnji strojarski časnik po cijenu vlastitog života spasio brojne ljudske živote.
Petar Herceg je bio Hrvat rođen od oca Ante Hercega, obiteljskog nadimka Tomić, i majke Ive Herceg (rođene Tolj) u selu Prologu kraj Ljubuškog u Bosni i Hercegovini koja je tada bila dio Austro-Ugarske. U Ameriku je stigao kao 20-godišnjak i stupio u vojsku, a tijekom Prvom svjetskog rata služio je u američkoj vojsci.
Nakon Prvog svjetskog rata prešao je u mornaricu i bio je glavni strojar na razaraču Utah. U vrijeme napada bio je nadnarednik na brodu Utah kojeg su Japanci gađali torpedima. Herceg je bio na dužnosti u kotlovnici. Kako se Utah počela naginjati, on je ostao na dnu osiguravajući kotlovnicu i pazeći da se svi drugi spase. Za njega je bilo prekasno.
Tako je žrtvujući vlastiti, spasio živote svojih suboraca i brod. Razarač Utah i danas potopljen stoji u ratnoj luci Pearl Harbor, ali na mjestu koje nije otvoreno za posjetitelje.
Američka mornarica odužila se ovom hrabrom Hrvatu već godinu dana nakon njegovog junačkog djela kada je u brodogradilištu u Houstonu porinut ratni brod koji je dobio ime U. S. S. Tomich. Predsjednik Franklin D. Roosevelt posthumno ga je odlikovao Medaljom časti američkog Kongresa. Ona je godinama bila pohranjena na Pomorskoj akademiji u dvorani Tomich Hall. Tek je u svibnju 2006. godine, kada je nosač aviona Enterprise boravio u splitskoj luci, medalja je predana Tomićevoj obitelji.
Medalju dobivaju samo iznimno hrabri
Dodjeljivanjem Medalje časti odaje se najviše priznanje pripadnicima vojske SAD-a koji su pokazali iznimnu hrabrost u borbi protiv neprijatelja. Za vrijeme Američkoga građanskog rata, 1860-ih predsjednik SAD-a Abraham Lincoln uvrstio je dodjeljivanje takve nagrade u zakon, a zbog iznimnih djela i hrabrosti koje su vojnici pokazali tijekom obavljanja dužnosti. Kongresnu medalju časti dobilo je ukupno 3459 ljudi, od čega za zasluge u Drugom svjetskom ratu njih 464.
Potraga za podrijetlom pokrenuta 80-ih godina
Potragu za Tomichevim podrijetlom pokrenuo je 80-ih prof. Adam Eterovich, podrijetlom iz Pučišća na otoku Braču, kao predsjednik rodoslovnog društva Hrvatske bratske zajednice u SAD-u. Nakon opsežne potrage 1986., došao je do Dragutina Hercega koji je živio na Tomichevu imanju u Prologu. Iako Petar i njegova žena Anica nisu imali djece, jer ubrzo nakon vjenčanja otišao u Ameriku, ispostavilo se da je Dragutin njegov potomak.
Naime, nakon Petrova odlaska, Anica je posvojila dječaka Dragutina. Pokazalo se i da je dolaskom u Ameriku budući heroj na imigracijskom uredu umjesto prezimena Herceg dao krive podatke odnosno nazvao se Tonichem ili Tomichem. Povjesničari pretpostavljaju iz osobnih razloga.
Vojnici po obiteljskoj tradiciji
Dragutin Herceg, tada 62-godišnjak, i njegov sin Srećko bili su vrlo iznenađeni time što je njihov predak nacionalni heroj najveće svjetske sile. Pokazalo se i da su potomci veoma slični Peteru Tomichu. Dragutin Herceg dio života proveo je u vojsci, a njegovo sin Srećko, rođen 5. siječnja 1970. u Prologu, ima čin pukovnika. Isprva nismo vjerovali da je djed američki nacionalni heroj jer je 1957. proglašen mrtvim na sudu u Ljubuškom.
Naime, trebalo je podijeliti njegovo nasljedstvo, a proglastiti ga mrtvim bilo je jedino logično rješenje jer ionako je vjerojatnost da je živ bila mala odnosno nikakva sjeća se pukovnik Herceg koji je 1990. pristupio specijalnim postrojbama MUP-a i nastavio obiteljsku tradiciju vojnih djelatnika.
Prema obiteljskim pričama Petar Herceg bio je istinski pustolov nemirna duha. Nije bilo mjesta na svijetu koje ga nije zanimalo. Malo drukčijeg sjećaju ga se njegovi podređeni na USS Utahu. Bio je samotnjak, zatvoren i predan poslu. Nikad nije pričao o obitelji. Vidjelo se da je njegov život mornarica rekao je o njemu Leonard Purifoy iz Jacksonvillea na Floridi, koji je 1941. bio mladi mornar na američkom razaraču podređen Tomichu.
Tomichev unuk Srećko jedan je od osnivača specijalnih postrojbi Hrvatske vojske. Prošao je gotovo sva bojišta u Domovinskom ratu i od običnog vojnika napredovao do čina pukovnika.
Razaraču i školi ime Tomich
Kad je odlikovao Petera Hercega Tomicha Medaljom časti, američki predsjednik Franklin Roosvelt kazao je da se odličje dodjeljuje: “Za izvanredno ponašanje u skladu sa svojom dužnošću i neustrašivu hrabrost te neobaziranje na svoju vlastitu sigurnost za vrijeme napada na flotu u Pearl Harboru.
Premda shvativši da nakon napada brod tone, ostao je na svojem mjestu u kotlovnici USS-a Utah dok nije osigurao strojeve i dok njegovo osoblje nije dospjelo na sigurno. Postupivši tako, izgubio je život.” Po Tonichu je nazvan i razarač američke ratne mornarice, USS Tomich, koji je plovio Pacifikom za 2. svjetskog rata.
Proglašen je i počasnim građaninom države Utah, a ime po njemu dobila je i jedna dočasnička škola u SAD-u.