Jedan od 90-ak putnika koji su se nalazili u nagibnom vlaku bio je i 14-godišnji dječak Ante Granić iz Višnjevca kraj Osijeka. On je s tetom Ivom Šimić i bratićem putovao u Split na ljetovanje. Iako je teti u nesreći slomljena ruka, a bratiću pukla ključna kost, Ante se odmah nakon nesreće pridružio spasiteljskim ekipama u otkrivanju i spašavanju ranjenih putnika iz vlaka smrti.
- Vlak se počeo jako ljuljati lijevo-desno. Putnici su se morali držati za sjedala da se ne prevrnu. Meni je to bilo malo smiješno vidjeti. Sjedio sam odmah do prozora, u prvom vagonu. Do mene su bili teta i bratić Petar. Kad smo izletjeli s tračnica, čuo se jak  prasak. Digla se prašina i ništa nisam vidio. Nogom sam razbio prozor, koji je bio već napukao, da izađem van. Izašao sam među prvima. Nisam mogao vjerovati što nam se dogodilo. Izašao je i neki kondukter te vikao nama koji smo se uspjeli izvući da razbijamo prozore na vlaku kako bi ljudi mogli izaći. Uspio sam razbiti dva. Vidio sam da ima mnogo ozlijeđenih i krvavih - kaže Ante, koji je, unatoč strašnom prizoru na mjestu nesreće, ipak ostao pribran i pomagao spasiteljima do samoga kraja.
- Išao sam od prozora do prozora i gledao tko je ozlijeđen. Potom sam trčao prema spasiteljskim ekipama i liječnicima da ih dovedem do onih koji su bili krvavi. Nisam ih se usudio sam micati. Nisam znao gdje su teta i bratić. Njih je odvezla Hitna. Ja sam ostao pomagati. Bio sam tamo sat i pol vremena nakon nesreće. Imao sam mobitel, ali nisam htio zvati mamu da je ne uplašim. Onda je ona nazvala mene - kaže hrabri Ante, za kojega mama Verica kaže da je staložen i pribran dječak.
- Nazvala sam ga da pitam jesu li već stigli u Split. Nisam imala pojma da se dogodila nesreća. On se javio, ali je bio jako čudan. Rekao je da su sletjeli s tračnica, ali da je on dobro i prekinuo je vezu. Kad sam vidjela snimke, šokirala sam se. Na tabletama sam za smirenje - kaže mama Verica, koja, osim Ante, ima još troje djece. Tata Tomislav otišao je po sina u Split. Kaže da je dječak tek sad u blagom šoku jer je postao svjestan da je mogao poginuti. Ante ove godine kreće u osmi razred osnovne škole. Najviše voli popravljati i voziti traktor.

ZA 30 MINUTA BILO JE SPREMNO 350 LIJEČNIKA
U 33 godine radnog staža nisam se susreo s ovako teškom civilnom situacijom. Prvi pacijent stigao je u 13.10, a posljednji u 16.05. Svi su obrađeni i pregledani, u cijeloj akciji bilo je angažirano više od 500 naših djelatnka, a većina naših liječnika spontano i dobrovoljno došla je u bolnicu, ispričao je zamjenik ravnatelja bolnice Jugoslav Bagatin. Zahvalio je i svim Splićanima koji su dali krv. Do 22 sata u petak krv je dalo, kaže, 270 ljudi, a javilo ih se 400. Čak su se i anesteziolozi javili kao dobrovoljci. Njegova desna ruka čitavo je vrijeme bila Marija Županović, glavna sestra bolnice.
- Čim sam dobila dojavu, prekrižila sam se i rekla: 'Bože, pomozi’. Već za 15-ak minuta KB Split dobio je 13 slobodnih operacijskih dvorana, a za manje od pola sata 350 ljudi bilo je spremno pokriti sve radne zadaće. Kad su počeli pristizati ranjeni, imala sam osjećaj da je stotinu teško ozlijeđenih. Angažirala sam i dva psihijatra  - rekla je.
- Mi hoćemo, možemo i spremni smo! Jer, kad pacijent dođe na naša bolnička vrata, on ne smije umrijeti - dodala je ponosna Marija Županović. Zahvalila je cijelom osoblju na dobrom radu.

U PONEDJELJAK DAN ŽALOSTI
Vlada je u subotu na telefonskoj sjednici odlučila da će u ponedjeljak, 27. srpnja, biti dan žalosti u Hrvatskoj. Na taJ način odat će se počast svim poginulim u teškoj željezničkoj nesreći kraj Kaštela.