Što se više hvali uspjesima i postignućima, to se Andrej Plenković češće mora sučavati s neuspjesima, obračunavati sa štrajkovima, boriti s aferama, nositi s blokadama.

I tako već puna dva mandata.

Još jedan tjedan vladavine Andreja Plenkovića počinje sa sada već rekordnim štrajkom sudskih službenika, s dramatičnim istekom roka za imenovanjem ravnatelja VSOA-e, s neriješenom aferom u HEP-u, kao i s vapajima glavnog državnog revizora koji je od saborskih zastupnika tražio zaštitu od Vlade koja Državni ured za reviziju navodno želi "financijski, funkcionalno i operativno" staviti pod kontrolu izvršne vlasti.

Za nekoga tko se godinama hvali da drži sve stvari pod kontrolom, Plenkoviću gruba stvarnost često izmiče nadzoru.

Ne kontrolira stvarnost

Plenković kontrolira institucije, dio medija, tanašnu parlamentarnu većinu, vladajuću koaliciju i svoju eutanaziranu stranku, ali svakodnevno nailazimo na dokaze da ne uspijeva kontrolirati stvarnost oko sebe.

Poput, recimo, naftne afere u Ini ili prodaje plina u HEP-u, poput cijena u trgovini i životnog standarda, poput štrajkova i prosvjeda, ponekog dužnosnika ili zviždača, a nekad čak i prgavog predsjednika Republike.

Iz svega toga može se izvući zaključak kako Plenković uglavnom kontrolira elemente i mehanizme koji ga održavaju na vlasti i koji učvršćuju njegovu vlast. Sve drugo je gotovo pa sporedno.

Sve počinje od HDZ-a

Uspio je u potpunosti zavladati HDZ-om koji, povijesno gledano, jedini drži sudbinu premijera u svojim rukama. Tamo se ruše premijeri i to je bila prva linija obrane Andreja Plenkovića. Sve ostalo je politički teatar.

Uspijeva već godinama držati koalicijske partnere na okupu. Što god premijer radio, kako god HDZ krao, kakve se god svinjarije događale pod patronatom Plenkovićeve garniture, koalicija je postojana u svim vremenskim uvjetima. 

Isto se može reći i za parlamentarnu većinu. Još otkako je pojurio čestitati Tomislavu Sauchi, bivšem Milanovićevu šefu ureda, na presudnom glasu za opstanak Vlade, pa preko lomljenja HNS-a i Bandićevih "žetončića" ili SDP-ovih otpadnika, pa sada do likova kao što je Hrvoje Zekanović, Plenković drži Hrvatski sabor pod kontrolom, unatoč sve burnijim udarima, raspravama i zahtjevima za smjenama ministara.

Nakon toga na red dolaze institucije. Sve one koji bi mogle remetiti Plenkovićevu idilu. Od sukoba interesa do pravosuđa.

Problemi će se ispuhati

A ostalo je zatim prepušteno stihiji. Problemi će se ispuhati ili sanirati ili naprosto ignorirati. A poneki će se i po inerciji riješiti.

Divljanje cijena puni proračun iz kojeg se onda kupuju glasovi ili socijalni mir, štrajkovi se toleriraju do točke pucanja, odnosno dok ne utječu na rejting HDZ-a i samog Plenkovića. Turistička sezona je krenula, a s njom i novo punjenje proračuna prije politički napete jeseni, zajedno s punjenjem džepova biračke baze u dalmatinskim izbornim jedinicama.

Premijer koji navodno zna sve, ne zna ništa o kriminalu u Ini, o malverzacijama u HEP-u, o trganju za Fortenovu, o direktorima, ministrima, lokalnim šerifima koje prepušta zabavi medija. Ili zabavi predsjednika države.

Zoki mu pomaže

Ritualne svađe sa Zoranom Milanovićem pomažu mu u mobilizaciji birača, homogenizaciji stranke i konsolidaciji vlasti.

Omogućavaju mu čak i da glumi žrtvu, dok se VSOA gasi ili dok se državne firme raspadaju.

Uglavnom, tako izgleda kad svemoćni premijer drži stvari u svojim rukama. Premda čvrsto drži tek instrumente vladanja, sve ostalo prepušteno je stihiji.