Ministar, doktor znanosti i docent Mario Banožić mogao je napisati besmislice i napraviti priručnik s prastarim podacima, ali on nikad nije trebao doći do ruku studenata. Barem bi tako trebalo biti jer su predviđene stručne recenzije i odobrenja baš kao filter da loši znanstveni radovi ne vide svjetlo dana bez da ih autor značajno izmijeni. Javna tajna u hrvatskoj akademskoj zajednici je postojanje klanova, grupa, stranački ili prijateljski povezanih ljudi koji se međusobno recenziraju i tako omogućuju napredak. A kad se pogleda tko je odobrio Banožićev rad, vidi se da se radi o s njim povezanim ljudima, pa je besmisleni priručnik "E-marketing" završio u nastavi. Iz njega moraju učiti studenti na Veleučilištu "Lavoslav Ružička" u Vukovaru, gdje Banožić predaje tri kolegija. Štoviše, na osnovu tih predavanja i radova poput priručnika u kojemu se navodi da je mail brži od pošte, a internet velik, Banožić je zatražio i napredovanje u viši znanstveni stupanj. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nam je potvrdilo da je otvorilo predmet i sve će provjeriti u Banožićevu slučaju.