Andrej Plenković opsjednut je stanjem u SDP-u.

Danima već papagajski ponavlja kako bi Peđa Grbin trebao podnijeti ostavku nakon poraza na parlmentarnim izborima, kao što je to svojedobno učinio Davor Bernardić i kao da je to stvar šefa HDZ-a.

Iako bi zapravo, kao šef suparničke stranke, Plenković trebao navijati za to da se na čelu SDP-a što dulje zadrži osoba koja je upravo izgubila izbore.

I od koje se očekuje da za mjesec dana izgubi i one europske.

A opet, možda Plenkovića podsvjesno muči onaj notorni "crni labud". 

Crni labud

Davor Bernardić ostvario je iznenađujuće dobar rezultat na EU izborima 2019. godine, što je Plenkovićev savjetnik Robert Kopal proglasio "nepredviđenim događajem", da bi godinu dana kasnije podnio ostavku na mjesto predsjednika SDP-a nakon poraza na parlamentarnim izborima.

Peđa Grbin sada kreće obrnutim slijedom: nakon poraza na parlamentarnim izborima, s tek malo boljim rezultatom od Bernardićevog, očekuje popravak na europskim izborima.

Gdje bi mu eventualni novi "crni labud" spasio glavu na čelu stranke koja se u izbornoj noći ponašala kao razbijena, potučena, demoralizirana vojska i u kojoj se već bruse noževi za skidanje Grbina s mjesta predsjednika. I to "crni labud" u obračunu sa crnom desnicom.

Crna desnica

Naime, SDP na europske izbore izlazi u promijenjenoj političkoj situaciji, kada HDZ i DP uplovljavaju u politički brak koji će Hrvatsku odvući dodatno udesno, čime se otvara prostor SDP-u i liberalnoj ljevici za skupljanje glasova. 

Strah od dolaska desnice na vlast mogao bi sada dodatno mobilizirati birače lijevo od centra, kao što ih nije motivirao strah od Plenkovićeve korupcije. Na izborima sada neće biti čak ni Zorana Milanovića da dodatno zbuni glasače, premda bi se predsjednik države upravo na europskim izborima mogao kandidirati na listi neke stranke. 

Ali na njima se ne može smijeniti Ivana Turudića pa Milanoviću nije bilo zanimljivo.

Imaju li se onda Grbin i SDP pravo nadati boljem rezultatu na europskim izborima?

Tko će biti kažnjen?

Izbori za EU parlament obično služe kao terenska anketa, ispitivanje raspoloženja birača u Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici. Ovoga lipnja, na testu tog raspoloženja naći će se akteri parlamentarnih izbora. Neki koji se proglašavaju gubitnicima, neki dobitnicima, neki su se već raspali, neki su na najboljem putu.

Glasači bi mogli kazniti Domovinski pokret zbog ulaska u brak s Plenkovićevim HDZ-om, dok bi glasači HDZ-a mogli honorirati Plenkovića jer je održao stranku na vlasti i čak prihvatio razmetne sinove s desnice ponovno u koaliciju i politički savez.

A kako će se ponašati ljevica?

Ona će dobiti mogućnost popravnog ispita nakon parlamentarnih izbora, naročito u situaciji kad se formira "najdesnija vlada u hrvatskoj povijesti".

Koketirali s desnicom

Ali i nakon što je SDP računao na savez s Domovinskim pokretom, Zoran Milanović kao lider koalicije Rijeke pravde vodio kampanju Domovinskog pokreta, Grbin je pregovarao s Domovinskim pokretom o postizbornoj koaliciji, pri čemu se u kampanji niti jednom nije promovirala niti jedna lijeva politika.

Možemo! je jedini zaigrao na kartu borbe protiv radikalne desnice na vlasti, pa bi ta stranka mogla upravo na europskim izborima pobrati plodove takvog zaokreta u kampanji.

Međutim, jesu li birači ljevice zapravo rezignirani?

Bujica pravde

Tri godine čekali su parlamentarne izbore i smjenu HDZ-a, a kad su ti izbori došli, Grbin je izveo vratolomiju s Milanovićem, planovi su se promijenili, kampanja je propala, a bujica Rijeke pravde odnijela je ambicije Grbina, SDP-ovaca i njihovih birača.

Hoće li nakon takvog razočaranja glasači ljevice skupiti snage i motivacije kako bi opet krenuli na birališta? Ili će ipak pričekati predsjedničke izbore na kojima se obično bira protuteža Vladi i neformalni lider opozicije?

Gdje će ih opet čekati Zoran Milanović.

SDP i Peđa Grbin nisu 17. travnja uspjeli motivirati dovoljno birača na priči o korupciji i Plenkovićevu pokoravanju institucija. Do lipnja bi se birače možda moglo motivirati na strahu od Ivana Penave i desničarskog marša u institucije.

Ali to teško mogu napraviti SDP i Peđa Grbin. 

A još manje duhovni vođa Domovinskog pokreta Zoran Milanović.