Sjećate se što je bivša HDZ-ova ministrica Nada Murganić svojedobno izjavila o prijavi za obiteljsko nasilje protiv HDZ-ova župana Alojza Tomaševića? "Tako je to u obitelji".

A evo što je HDZ-ov zastupnik Ante Sanader jučer izjavio o optužbama protiv saborskog zastupnika romske manjine i koalicijskog partnera Sanaderove stranke Veljka Kajtazija zbog nasilja protiv Suzane Krčmar iz Romskog informativnog centra: "Nisam čuo od gospođe Krčmar da je rekla da je bilo fizičkog nasilja. Ako su se oni nešto svađali, svađamo se sa svakim. Ne znam je li to bila svađa ili fizičko nasilje i ne mogu to komentirati".

Nedostajalo je samo da kaže, "tako je to u manjinskoj udruzi". 

Što je svađa?

Svađanje je, dakle, normalno dokle god je akter te svađe dio vladajuće koalicije i dragocjeni glas u Hrvatskom saboru. A drugi akter te "svađe", pa čak i njezina žrtva, je žena. A pod "svađu" se mogu progurati svakakvi oblici nasilja.

Primjerice, među optužbama za fizičko nasilje navedenima u optužnici protiv bivšeg požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića spominjalo se i da je u razdoblju od 2015. do 2017. godine "u nakani da ju omalovaži, supruzi prijetio i govorio pogrdne riječi".

Je li to bila samo "svađa"?

Andreju Plenkoviću, sjećamo se i toga, dugo je trebalo da se slučaj obiteljskog zlostavljača Tomaševića i supruge Mare Tomašević "prinese njegovoj pozornosti". Tomašević je ostao na mjestu župana i premijer se tijekom afere i istražnog postupka uredno sastajao s njim na službenim događajima, a HDZ-u nije palo na pamet pokrenuti postupak njegove smjene.

Jer, fotelja je fotelja. "Tako je to u politici".

Saborska ruka

A danas, saborska ruka je saborska ruka, bez obzira na optužbe da je Kajtazijeva ruka, prema navodima objavljenima u Nacionalu, "nasrnula karate udarcem u pleksus" Suzane Krčmar. 

Osim toga, u medijskim optužbama spominje se i da je Kajtazi "u napadu bijesa prijetio fizičkim ozljeđivanjem još jednoj zaposlenici", a Suzanu Krčmar "vrijeđao i prijetio joj pred djelatnicima Saveza i drugim svjedocima".

Međutim, sve to nije bilo dovoljno HDZ-ovcima da osude Kajtazija i da se odreknu njegovih usluga u sklopu vladajuće koalicije jer im je on na sastanku parlamentarne većine kazao da "nije bilo nikakvih fizičkih kontakata".

A HDZ, i to smo naučili iz slučaja Tomašević, više je sklon vjerovati prozvanom nasilniku, nego žrtvi nasilja. I to svih vrsta nasilja, uključujući i ono verbalno.

Nevin u politici

"HDZ ima nultu toleranciju za svaki oblik nasilja", kazao je Sanader nakon što je jasno naglasio kako nije bilo fizičkog nasilja, da bi potom dometnuo kako "za svakog vrijedi presumpcija nevinosti".

Vrijedi li to i za političare?

Zašto onda optuženi ministri više nisu u Vladi? Zašto Josipa Rimac nije državna tajnica? I zašto je Mario Banožić najuren s dužnosti ministra obrane nakon prometne nesreće? Još nisu pravomoćno osuđeni.

Političari preživljavaju na reputaciji, a Kajtazijeva je ozbiljno narušena, čak ozbiljnije nego u slučaju financijskih malverzacija. Na njih smo već navikli u HDZ-ovim koalicijama. Ali nasilje, fizičko ili bilo koje drugo, čak i ozbiljne optužbe za nasilje, trebale bi biti dovoljne da HDZ izbaci Veljka Kajtazija iz parlamentarne većine. No to se zasad neće dogoditi. 

Jer "tako je to u HDZ-ovoj obitelji".