O uvođenju poreza na nekretnine u javnosti se počelo ozbiljnije raspravljati prije nekoliko godina, za vrijeme mandata Milanovićeve vlade. Najave novog nameta javnost je dočekala na nož, ali i tada najjača oporbena stranka koja se danas isti porez namjerava uvesti.

- Ljudi će biti primorani prodavati nekretnine da bi platili taj porez. Banke će preuzimati te nekretnine jer su ljudi prezaduženi. Oduzimat će ih onima koji nemaju i prodati onima koji imaju i to u bescjenje jer u takvim uvjetima će cijene padati. I što će onda preostati Hrvatima? Ostali su bez posla, ostat će bez nekretnina i svoju sudbinu će krojiti najvjerojatnije u inozemstvu. Zato ćemo dići svoj glas protiv nepravednih poreza i novih nameta tj. protiv poreza koji dovode do još dubljeg raslojavanja hrvatskog društva, govorio je današnji HDZ-ov ministar državne imovine Goran Marić 2012. godine. 

Prema prvim procjenama, porez na nekretnine koji je uređen unutar Zakona o lokalnim porezima hrvatskim će općinama i gradovima donijeti oko 15 posto veći prihod. Drugim riječima, Hrvatska bi od poreza na nekretnine godišnje mogla zaraditi 300 milijuna kuna.     

Uvođenje poreza na nekretnine moglo bi dovesti i do značajnog rasta prodaje nekretnina jer će nekim građanima taj iznos biti puno veći od iznosa komunalne naknade.

Za stan od 100 kvadrata, u prvoj zoni u Zagrebu iznos poreza na nekretnine neće se razlikovati od iznosa sadašnje komunalne naknade.

No za razliku od komunalne naknade koja se obračunavala množenjem vrijednosti boda, koeficijenta zone u kojoj se nekretnina nalazi i koeficijenta namjene, porez na nekretnine obračunavat će se drugačije. U formulu za obračunavanje poreza dodan je i koeficijent dobi nekretnine. On je raspoređen u pet razreda. Tako će primjerice nekretnine koje su izgrađene od 1971. do 1987. imati koeficijent dobi u iznosu od 1. Za mlađu će imovinu on biti do 1,2, a za starije bi mogao ići do 0,8. Ako vlasnik uz to posjeduje i drugu nekretninu, ona će se oporezivati po većim koeficijentima, od 1 do čak 6.