Može se Andrej Plenković hvaliti u Hrvatskom saboru velikim postignućima svoje Vlade i "godinom isporuke" svojih grandioznih obećanja. Može optuživati oporbu da je nesposobna i kritizirati je što je njezin doprinos društvu i građanima "ravan nuli". Može čak i naganjati "ruske agente" u oporbi, ratovati s desnim radikalima i upozoravati na paramilitarne skupine.

Može se naslikavati s Nancy Pelosi i drugim stranim delegacijama na summitu Krimske platforme u Zagrebu.

Može biti najveći, najvažniji, najuspješniji. Čak i najdominantniji.

Ali već drugog dana pojest će ga optužnice protiv HDZ-ovih ministara i lokalnih šerifa. 

Ravno do dna

Već drugi dan Plenković će sletjeti licem ravno u korupcijsku kaljužu, aterirati u afere i Uskokove optužnice, raspravljati o svojim uhićenim načelnicima općine ili komentirati optužnicu protiv čak četiri ministra u svojoj Vladi.

Prvu takvu u povijesti, ali tek još jednu u nizu.

Može Plenković lebdjeti na oblacima svojih uspjeha i ostvarenja, svojih pregnuća i postignuća. Ali na kraju će ga svejedno pojesti afere, optužnice, korupcija, pronevjere, organizirane akcije u Vladi i zulum lokalnih šerifa na terenu.

Četiri mušketira i jedan šerif

Samo dan nakon što je uhićen Vinko Zulim, bivši saborski zastupnik HDZ-a kojega je upravo Andrej Plenković postavio na svoju izbornu listu, i načelnik općine Seget Donji koji je u restoranima potrošio pola milijune općinskih kuna, prijetio novinarima i vrijeđao saborske zastupnike, Uskok je objavio da je potvrđena optužnica protiv Darka Horvata, Borisa Miloševića, Josipa Aladrovića i Tomislava Tolušića.

Četiri Plenkovićeva ministarska mušketira.

I kao što se Plenković hvali svojim uspjesima, veliča vlastita ostvarenja, pripisuje si najveće zasluge, tako se ovdje radi o uhićenjima članova njegova HDZ-a, o njegovim saborskim zastupnicima, o njegovim ministrima, njegovim koalicijskim partnerima.

Za što bi on trebao preuzeti odgovornost.

Ali Plenković nema veze sa svime time. On djeluje u izoliranom eko sustavu, u mjehuru od sapunice, u izdvojenom entitetu okruženom sanitarnim kordonom koji, poput polupropusne membrane, do premijera propušta samo komplimente i zasluge, a zaustavlja smeće i prljavštine.

Premijer je samo za zasluge

Ministri serijski, rafalno, nezaustavljivo završavaju na optužnicama - ili bi tamo trebali završiti - članovi HDZ-a rutinski se, gotovo svakodnevno, uhićuju - ili makar javno raskrinkavaju - ali Plenković se ponaša kao da se to događa nekom drugom.

Kao da to nije njegova stranka i njegova Vlada.

To je toliko nevjerojatno, da je postalo fascinantno.

Plenković postoji samo radi preuzimanja zasluga. Sve ostalo nije njegov mandat. Dobro, premijer postoji i radi prozivanja neprijatelja i izigravanja žrtve.

Ali sve ostalo krivnja je nekog drugog.

Pa makar ti drugi bili njegovi najbliži suradnici.

Paralelna stvarnost

Tako funkcionira paralelna Plenkovićeva stvarnost: s jedne strane cvjetaju ruže, dižu se mostovi, uvodi se euro, otvaraju se granice, a u drugoj, cvjeta korupcija, redaju se optužnice, nižu afere. 

I sve je to postalo normalno, uobičajeno, svakodnevno. Pa čak i "vjerodostojno".  

Plenković je ratnik, patnik i pobjednik. Sve ostalo je tuđa briga.