"Šališ se? Vladimir Putin me pokušao nazvati, a ti me nisi spojio? Što si dođavola mislio?", rekao je bivši američki predsjednik Donald Trump svojem savjetniku za nacionalnu sigurnost Michael Flina tijekom njegovog prvog službenog sastanka sa stranim liderom, piše u svojoj knjizi "Trump i njegov general: cijena kaosa", Peter Bergen.
"Pa, gospodine, imate mnogo poziva, pokušavamo odrediti s kim razgovarate - kazao mu je Flin. "Kakvo je ovo s*anje? Kako je moguće da me Putin zove, a vi me ne spojite?", uzvratio mu je Trump. Kremlj je kasnije odgovorio kako poziv koji je unaprijed dogovoren nije moguće propustiti.
Incident sa Trumpom i Flinom ne izgleda baš uvjerljivo, ako uzmemo u obzir kako su točno organizirani ovi telefonski pozivi na državnom nivou. Ne možete jednostavno pozvati broj kancelarije ruskog predsjednika i nadati se da će se on javiti da popričate, čak i ako ste s njim u odličnim odnosima. Jednako je malo vjerojatno da bi strani lider podigao telefon i čuo Putinov glas na drugom kraju.
- Obično se prijedlog održavanja telefonskog razgovora prenosi diplomatskim kanalima, preko Ministarstva vanjskih poslova ili njegovog stranog predstavnika - objasnio je Vladimir Ševčenko koji je deset godina vodio protokolarno odjeljenje Kremlja.
Direktan i neplanirani poziv je privilegija koju uživaju ljudi na koje možete računati, a oni se mogu izbrojati na prste jedne ruke (kao što je ministar obrane), koji posjeduju starinski telefon s brojčanikom za specijalne komunikacije, poput onog koji ima ruski predsjednik Vladimir Putin u svojoj kancelariji, piše Russia Beyond.
I to je samo vrh ledenog brijega telefonske diplomacije.
Kada predlažu telefonski poziv, timovi s obje strane odlučuju o vremenu poziva i, ono najvažnije, o temi. To uključuje grubu listu pitanja. Ministarstvo vanjskih poslova zatim provode probni "razgovor" o tome kako će teći diskusija. Sam poziv nikada nije privatan. Protokol zahtjeva prisustvo prevoditelja.
- Danas skoro svatko govori još neki jezik pored materinjeg: Angela Merkel govori i razumije ruski, Putin tečno govori njemački i adekvatno razumije engleski. Međutim, jedno je pričati s nekim u parku, a drugo kada vodite ozbiljan razgovor preko telefona. Mnogo zavisi od preciznosti: loše odabran izraz ili dvosmislenost mogu prouzrokovati strašne posljedice - kazao je Ševčenko.
Ni jedan razgovor nije privatan
Prevoditelji razgovor slušaju preko slušalica i sukcesivno prevode, rečenicu po rečenicu. Manje su šanse da tako naprave pogrešku ili iskrive značenje - kazao je drugi izvor iz administracije predsjednika.
Bivši predsjednik Petro Porošenko jednom je u 2018. godini pokušao nazvati Kremlj nakon incidenta u Kerch Straitu.
- Nazvao sam Putina da ga pitam što se događa, a on mi nije odgovorio - rekao je bivši ukrajinski lider. To ne znači da je Porošenko pokušao nazvati Kremlj, a da mu se nitko nije javljao ili da ga je jednostavno ignorirao.
- Nemati uspjeha, u diplomatskom smislu, znači da je netko ljubazno odbio razgovor. Razlozi su brojni, od prenatrpanog rasporeda do nemogućnosti da se dođe do lidera. Ponekad uopće ne postoji razlog. Čest je i onaj politički razlog - 'nedostupna' strana jednostavno ne vidi mogućnost za plodnu diskusiju u tom trenutku.
Putin i internet
Putin ne koristi pametne telefone i rijetko ide na internet. Rusi su donedavno bili nesigurni zna li Putin, naprimjer, za Youtube. Tek je 2015. godine javno izjavio da koristi internet.
Kada je 2017. godine WikiLeaks objavio najvećée curenje dokumenata CIA-e o alatima za hakiranje i nadzor, sadržao je pet tajnih servera za prisluškivanje kodnog imena PocketPutin. Barem hipotetički, mogli bi pratiti uređaje koje koristi ruski predsjednik, kao što su kompjuteri ili telefoni (ako ih ima).
Odgovor Kremlja je bio jednostavan: "Razmotrit ćemo to", dodajući da Washingtnon nije krio da je prisluškivao ruske vlasti. Ali da bi strani špijuni došli do Putina, morate se vrlo, veoma približiti.
- Posjedovanje pametnog telefona je dobrovoljni egzibicionizam i potpuna transparentnost. Kada uzmete u ruke pametni telefon, svjesno označite kvadratić́ koji kažu da sve bude javno - rekao je ne tako davno tajnik za tisak predsjednika Dmitrija Peskova.
Po njegovom mišljenju, čini se, predsjednik ne bi trebao imati pametni telefon, “pogotovo u zemlji poput Rusije“. Novinari skoro svake godine prigovaraju Peskovu s pitanjem o pametnom telefonu. Odgovor je uvijek isti.
Putin je manje metaforičan na ovu temu, piše Russia Beyond.
- Da imam mobilni telefon, nikada ne bi prestao zvoniti. Čak ni kod kuće ne dižem slušalicu - izjavio je 2005. na početku svog drugog mandata, od kada se gotovo ništa nije promijenilo. Osim što je možda sada još teže kontaktirati s njim.
Žuti telefon s brojčanikom na Putinovom stolu
Jedno pravilo nema izuzetka - Putin o temama od nacionalnog značaja govori samo preko vladine linije. To je onaj stari, žuti telefon koji mu stoji na stolu u kancelariji. Ne može se hakirati jer je glasovni signal digitaliziran i kodiran složenim kriptografskim ključem, a za njegovo dešifriranje je potrebno 18 mjeseci. Čak i tada hakiranje je besmisleno jer se tijekom razgovora ključ mijenja više puta u nasumičnim intervalima. Sve su to sredili ruski stručnjaci za sigurnost.
Stručnjaci za sigurnosnu komunikaciju ruskog predsjednika teže sigurnosti koja se može slomiti samo kršenjem zakona fizike. U 2015. godini, oko 230 milijuna rubalja javnog novca izdvojeno je za razvoj sigurne kvantne komunikacijske linije i druge kvantne projekte. A tehnologija je već tu. Informacije u takvom sistemu se prenose preko fotona, a da bi se otkrili potrebno je promijeniti njihovo stanje. Prirodni zakoni nalažu da se to ne može učiniti, a da se tako nešto ne primijeti.
Kako nazvati Putina?
A kako se stupa onda sa Putinom u razgovor telefonom? Zahtjev za telefonski poziv ide prvo diplomatskim kanalima Ministarstva vanjskih poslova ili predsjedničke administracije. Samo nekolicina odabranih (oni sa istim specijalnim žutim telefonom, kao što je ministar obrane) mogu ga nazvati manje-više direktno. No, poziv uvijek prvo primi tajnica ili drugi pomoćnik.
S druge strane, Putin može pozvati (preko sigurnosne veze, naravno) gdje god poželi. Na inozemnim putovanjima ga često prati cijeli avion pun komunikacijske opreme. Čak i kada je razgovarao sa teško bolesnim dječakom čiji je san bio da vidi unutrašnjost Putinovog aviona, predsjednik je koristio šifriranu liniju.
Na njegovom stolu je i razvodna tablica sa dugmićima na kojima se nalaze prezimena njegovih podređenih, prije svega ministara i guvernera.