Osječanka Ivana odrasla je u društvu jazavčara koji su bili njihovi kućni ljubimci. Obožavala je što izgledaju kao 'kobasice', što imaju velike oči nalik ljudskima, osebujan karakter i iznimnu inteligenciju, vrlo su privrženi. Ona i sestra svoje su pse naučili redu i disciplini ali i uživali u njihovom društvu. Stoga je, i kada se udala za Zorana Šimunovića, poznatog umjetnika i slikara, zaželjela da zajedno imaju svog psa. Na tržnici u Vinkovcima kupila je Gretu, dva mjeseca staru jazavčarku.
- Jazavčari su poznati kao proždrljivi. Ta kajsija napravila je velike probleme. Tjednima je povraćala, odlazili smo veterinaru na snimanja, davali lijekove i na kraju je povratila košticu koja joj je zapela u stomaku ali joj je ostao kronični gastritis zbog kojega cijeli život jede posebnu hranu - priča Ivana o svojoj Greti kojoj je ime dala njena kuma jer je željela da jazavčarka nosi ime filmske dive.
Nekako u to vrijeme 16 godina stara jazavčarka Skali koja je živjela kod njenih roditelja je uginula od starosti pa je Greta došla u centar pažnje.
Greta je, iako to jazavčari ne smiju zbog kralježnice, skakala po namještaju jer je bila hiperaktivna. Dan uoči Uskrsa 2015. skočila je s kauča na tlo i pala. Noge su joj počele klecati i zanosio joj se zadnji dio tijela. Veterinar je rekao da tu nema pomoći i da mora na operaciju na Veterinarski fakultet u Zagreb te da ta operacija košta pet tisuća kuna.
- Zoran i ja tada nismo imali stalne poslove i to nam je financijski bilo neizvedivo, osim toga bili su neradni dani. Veterinar nam je dao uputu da ju držimo na toplom i da će se ona već svojim instinktima prilagoditi stanju i vršenju nužde no, već te noći situacija se pogoršala. Počela je nekontrolirano mokriti užasno puno tekućine i do idućeg dana činila se kao mrtva. Dobili smo broj veterinara Matije Škulca u Osijeku koji nas je primio na dan Uskrsa i uspio joj je namjestiti disk koji je iskočio na tri mjesta. Disk je pritiskao živac pa je zbog toga imala problem s mokrenjem, a zbog mokrenja je dodatno dobila i trovanje krvi. No, mi smo vidjeli da je ona malo živnula pa smo se dodatno angažirali da joj olakšamo. Dobila je 7 injekcija, hrpu tableta, morala sam s njom raditi fizikalne vježbe nogu i paziti da se ne kreće. Uglavnom, sve nas je to koštalo novca, živaca, neprospavanih noći. Mjesec dana u komadu sam neprestano bila u kući uz nju jer sam se bojala ostaviti ju samu. Ljudi su nam govorili da nismo normalni, da smo sebični, da tog psa treba lopatom da se ne muči, ali nisam ih slušala. Greta je bila borac i mi smo joj odlučili dati svaku šansu - priča Ivana mazeći svog psa.
Greta je nakon te nesreće ostala invalid jer ne može stati na zadnje noge. Kreće se tako što ih vuče po tlu. Kako bi joj pomogli pri kretanju Ivana i Zoran su joj, uz pomoć šogora, napravili mala kolica. Našli su nacrte na internetu i izradili ih. Greta je bila oduševljena njima. Kasnije su joj za 2000 kuna naručili prava ortopedska kolica iz Amerike, modernog army looka, s kojima može šetati do mile volje i pri tome neometano obavljati nuždu. Naime, oko nužde joj je Ivana morala pomagati jer Greta
U prvo vrijeme nakon nesreće nije mogla sama prazniti mjehur. S vremenom su i pas i njeni vlasnici savladali potrebne tehnike. Ono što je bilo posve zanimljivo i neobično je što je Greta nakon nesreće također izgubila i glas.
- Inače su jazavčari jako glasni i vole lajati pa nam je to nekako odgovaralo. Pretpostavljamo da ju je lajanje boljelo pa bi obično krenula lajati, ali onda prestane. Prva 3-4 mjeseca bilo je komično gledati ju. Vidiš ju da zijeva, da laje, ono, baš jako, a nema glasa, kao da si joj uključio 'mute'. Sada ipak ispušta neki zvuk ali i dalje to nije lajanje. No, jako glasno zalaje kada treba obaviti nuždu jer riskira bolove - kaže Ivana ne skrivajući kako Gretu doživljava svojim djetetom jer upravo takvu pažnju i brigu joj i daje.
- Kada sam ostala trudna bojali smo se kako će Greta prihvatiti dijete. Mjesecima smo joj govorili 'tko će dobiti bracu, kada će doći braco' i vidjeli smo da je uzbuđena zbog toga. Kada smo doveli Oskara kući iz bolnice, ona je bila divna. Bila je toliko uzbuđena da tri dana uopće nije spavala. Uzela je svoju košaru i dekicu, koje inače nosa iz sobe u sobu, ovisno o tome gdje smo mi, i donijela ju je u sobu kod bebe, stavila je pored krevetića i neprestano je gledala u njega. Oskar zaplače a ona dolazi do nas, laje da nas probudi iako ju to boli i vodi nas do krevetića. Svako buđenje, svako hranjenje, ona je bila budna. Oči su joj ispale, jezik je već isplazila, napravila grimasu, i shvatili smo da je ona pod stresom. Zoran je počeo spavati s Oskarom, ja s Gretom pa sam ju smirivala kada god bi mali zaplakao. Tako je shvatila da ona ne mora paziti bebu. Jedino bi znala doći do nas ako mali zaplače a mi nismo u blizini - priča Ivana o nevjerojatnoj jazavčarki Greti koja svojim 'nevidljivim' lavežom dočeka i ispraća sve goste, a između toga im se umiljava i traži maženje.
No, Gretu se ne smije dirati po stražnjem dijelu tijela pa su Ivana i Zoran to odmah naučili malenog Oskara.
- Oskar ju jako voli. Svako jutro kada se probudi prvo dođe do kraja svog kreveta, nagne se da vidi nju u košari, kaže 'Geta' i to je njihovo buđenje. Bila je faza kada ju je htio nositi ali smo ga naučili to ne smije. Sve do nedavno ju je 'zračno mazio'. Stane metar od nje i radi rukicom pokret kao da ju mazi i kaže 'daga, daga Geta'. Sada je naučio da ju smije maziti samo po glavi, jako nježno, ali ju nikada neće maziti kada mi nismo tamo - kaže Ivana dodajući kako je Greta sada kao svaki drugi normalan pas.
- Greta ima više nadimaka – Okica zato što ima predivne oči, kao čovjek; Zubić i Zubo jer joj jedan zub stalno viri van; Geta joj tepamo; Šepavac, Šeponja, to mora biti; Pase kao prase jer kad ode spavati sklupča se, podvuče noge pod tijelo i izgledao kao prase na ražnju. Odaziva se na sve nadimke. Ne možemo zamisliti život bez nje. Moj tata se zna zezati i kaže 'već je ona kao mala znala da je boležljiva i problematična i čim vas je vidjela pomislila je, vidi dvije budale koje će napraviti sve za mene, neće me lopatom, istrpjet će sve za mene'.. i to vjerojatno je tako - zaključuje Ivana smijući se i milujući Gretu koja je neprestano tražila pažnju svih u sobi dozivajući ih svojim lajanjem bez glasa.