Otišla je veličanstvena žena. Greta Ferušić napustila nas je u 96. godini. Preživjela je mnogo toga dobrog i strašnog. S 18 godina preživjela je logor smrti Auschwitz, a nakon toga i opsadu Sarajeva. Bila je veliki čovjek.
Tim riječima na društvenim mrežama od Grete se oprostio Haris Pašović, koji je o toj nadasve jedinstvenoj ženi snimio i dokumentarni film. Naime, Greta je jedna od posljednjih ljudi koji su uspjeli preživjeti pakao holokausta i jednog od najozloglašenijih logora smrti - Auschwitza u Poljskoj - te tog 27. siječnja 1945. dočekati da ih spasi Crvena armija. Holokaust nije jedina strašna epizoda njenog života. Godinama kasnije Greta je preživjela i opsadu Sarajeva. Kao mladu djevojku nacisti su je u logor odveli s obitelji, no jedino je ona preživjela.
- Ima onih koji su nakon Auschwitza ostali na nivou žalovanja za onim što su izgubili. To su izgubljeni ljudi. Takvi su i u logoru prvi umirali. Samo oni koji su gledali naprijed mogli su preživjeti - izjavila je u jednom intervjuu. Preminula je u ponedjeljak.
Na današnji dan prije 77 godina u smrti zagušenom logoru dočekala je oslobođenje. U čast svim preživjelima, ali i svim žrtvama kojima su brojni nacistički logori bili posljednja životna destinacija, danas se obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Nakon rata Greta se preselila u Beograd, gdje je diplomirala arhitekturu, a potom otišla u Sarajevo, gdje je radeći na Arhitektonskom fakultetu napredovala do dekanice. Umjesto bezbrižne i dostojanstvene mirovine, poslije već proživljenih horora Drugog svjetskog rata, nakon umirovljenja, dočekao ju je i rat u Sarajevu i gotovo četverogodišnja opsada. Ipak, Greta nije htjela otići iz grada pa je i odbila evakuaciju koju je organizirala Židovska zajednica BiH.
Unatoč stravičnom, nezavidnom iskustvu i proživljenom, Greta je u intervjuima uvijek isticala da za proživljene patnje židovskog naroda ne krivi sve Nijemce. Mržnja je nije zaslijepila. Često je govorila i kako smatra da je nacionalizam glavni razlog stradanja u ratovima na području nekadašnje Jugoslavije, a svi oni koji propagiraju nacionalizam, govorila je, zapravo propagiraju ostatke fašizma.
Iako je od "najveće crne mrlje u ljudskoj povijesti", kako mnogi nazivaju holokaust, prošlo gotovo osam desetljeća, i danas postoji puno ljudi koji taj pojam holokausta relativiziraju ili negiraju.
- Negiranje holokausta je rašireno, traje otkad je završio Drugi svjetski rat, na ove ili one načine. Sad to relativiziranje dobiva nove forme i obrasce. Možemo reći da se svako relativiziranje zločinačkog karaktera smatra antisemitizmom. Jedna od prilično učestalih, barem u našem javnom životu je negiranje zločinačkog karaktera NDH, što je isto forma antisemitizma, iako ne direktno, ali kosi se s međunarodno priznatom, doduše ne i obvezujućom definicijom holokausta prema Međunarodnom savezu za sjećanje na holokaust (IHRA) - objašnjava nam Ivo Goldstein, jedan od najcjenjenijih povjesničara židovskog podrijetla. Smatra kako se može reći da živimo u svijetu eksponencijalnog rasta antisemitizma.
- I nakon '45. i nakon 90-ih, pa i u najnovije vrijeme, kad je internet jedan od dominantnih načina komunikacije, i iako živimo u doba prosvijećenosti, s fake newsovima i širenjem kojekakvih teorija zavjere, antisemitizam dobiva potpuno nove oblike. Postaje problematičan kada ide prema mainstream medijima- tvrdi Goldstein.
Tada, dodaje, antisemitizam nepogrešivo detektira duboke unutrašnje bolesti nekoga društva, kao što su prihvaćanje raznih, suludih teorija zavjere, mržnja prema drugima i drugačijima, odnosno svim mogućim manjinskim grupacijama. Antisemitizam u javnom prostoru, kaže, može se riješiti odbacivanjem takvih uvjerenja na margine društvene i medijske pozornosti.
- Bojimo se kako je preživjelih sve manje, a sve je više onih koji negiraju holokaust. Narod koji zaboravi svoju povijest otvara mogućnost da se ista ili slična ponovi. Prošlost se treba prihvatiti, a budućnost graditi na ispravnim i zdravim temeljima - kažu u Centru za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust te dodaju da, iako je prošlo puno godina od tih strašnih događaja, svjedoci i dalje mogu osjećati bol, kada govore o tako intenzivnim osobnim iskustvima i to je neprocjenjivo iskustvo za sve one koje su uspjeli uživo čuti potresna svjedočanstva preživjelih.
Još se ne može odrediti točan broj žrtava koje su stradale u holokaustu. Neki povjesničari procjenjuju da je život izgubilo oko 11 milijuna ljudi, ali neki procjenjuju da je taj broj čak duplo veći. Samo je Židova stradalo gotovo šest milijuna, a istrebljivani su i Romi, homoseksualci...