Općinski građanski sud u Zagrebu presudio je da sudac Ivan Turudić od Novog lista i novinara mora dobiti 150.000 kuna zbog povrede dostojanstva, časti i ugleda te jake duševne boli objavom kolumne naslovljene "Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj" iz studenoga 2014. godine.
Povodom presude oglasio se i Peđa Grbin, koji je na svom Facebook profilu osudio takvu presudu.
Grbinovu objavu prenosimo u cijelosti:
'Do sada sam se trudio izbjegavati komentare na račun nepravomoćnih sudskih presuda i postupaka koji su u tijeku. Ali danas ne mogu, jer mislim da me moj posao obvezuje da o ovakvim stvarima ne šutim.
Sloboda izražavanja zajamčena je člankom 38. Ustava Republike Hrvatske. Istim člankom kojim je zabranjena cenzura i kojim je novinarima zajamčeno pravo izražavanja i izvještavanja.
Isto je pravo zajamčeno i člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, člankom 11. Povelje o temeljim pravima Europske unije i tako dalje i tako dalje.......
Na žalost, o toj su slobodi europski sudovi morali često suditi jer sudovi, pogotovo ovakvi kao što su to očito još uvijek naši, jako lako zanemaruju ovo temeljno ljudsko pravo i slobodu.
U predmetu koji je gotovo identičan Turudićevom, ukrajinski su novinari ukrajinske političare optužili da su isti kao Žirinovski. Za one koji ne znaju, to je kao da u Hrvatskoj, primjerice, nekome kažete da je Šešelj.
Naravno, ukrajinski sudovi su novinare zbog toga kaznili.
Za Ukrajinu prihvatljivo, za Europu ne jer u Europi vrijednosni sudovi koje novinar iznosi i obrazlaže na ovaj način ne mogu biti podloga za kažnjavanje novinara, pogotovo ne onda kada se radi o javnim osobama i političarima (a Turudić to, vlastitom voljom i ponašanjem, je!), koje moraju biti spremne otrpjeti kritiku i kad je ona žestoka, polemična i sarkastična. Ili, jezikom suda: "The Court observes that the publications contained criticism of the two politicians in strong, polemical, sarcastic language. No doubt the plaintiffs were offended thereby, and may have even been shocked. However, in choosing their profession, they laid themselves open to robust criticism and scrutiny; such is the burden which must be accepted by politicians in a democratic society" (Kome se da čitati, odluka je ovdje: http://hudoc.echr.coe.int/eng… ).
I zato ću, prihvaćajući punu odgovornost za svoje riječi, jasno napisati: kada novinar za nekoga napiše "Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav Šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima, mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi se osudilo njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca" tada je sigurno da je novinar žestok, drzak, polemičan, zasigurno sarkastičan. Ali takav i mora biti. I ništa više niti manje od toga.
Kao netko tko je također bio predmet raznih komentara i polemičnih i žestokih i sarkastičnih, siguran sam da se gospodin Turudić uvrijedio, ali gle, to ide uz naš posao i zbog toga nam ne pripada ama baš nikakva naknada štete, a kamoli naknada od 150.000,00 kuna. Svaka druga odluka predstavlja cenzuru kakvu sam se nadao da smo ostavili u 1969.,1989. ili 1999...'