Tomislav Petrušić (39) trenutno je najglasniji zviždač među djelatnicima hitne medicinske službe u Hrvatskoj. Njegova borba za radnička prava umalo ga je stajala posla kao što se to obično i događa zviždačima u Hrvatskoj. No nije se dao pokolebati iako kao otac troje djece i suprug teško si može priuštiti život bez plaće. Prava radnika, jednaka prava za sve njegove kolege misija je od koje ne odustaje. Iza njega je 20-godišnje iskustvo na terenu na kojem se nagledao svakakvih sudbina i danas kaže da je itekako svjestan da ovaj posao neće moći jednako kvalitetno raditi u poznim godinama.
Zbog toga se upustio u borbu za sve svoje kolege, ali i pacijente koji, ističe, moraju uvijek dobiti kvalitetnu uslugu jer bilo kakva slaba karika u ovom poslu može nekoga koštati života. Uoči Praznika rada razgovarali smo s njime dok se spremao na dežurstvo jer Hitna nikada ne odmara, ne poznaje niti blagdane niti vikende...Samo dan prije sa još 16 kolega potpisao je i predao ministru Viliju Berošu Zahtjev za razrješenje dužnosti ravnateljice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.
Kako je krenula vaša borba za radnička prava i dokle ste do sada dogurali?
Sve je krenulo spontano prije godinu dana kada sam na Facebooku izradio stranicu Hitna uživo 194 koja danas ima više od 15 000 pratitelja. Te je prva stranica koja se bavi javno problematikom vezanom za hitnu medicinsku službu. U naših 10 mjeseci postojanja kao Facebook inicijative, uspjeli smo približiti naš posao građanima od kojih imamo veliko poštovanje i potporu u borbi za što bolju i ujednačeniju zdravstvenu skrb hitne medicinske službe te bolje uvjete rada za djelatnike HMS. Jedina smo žurna služba čijim djelatnicima nije omogućeno pravo na skraćeni radni vijek, što je sramota za državu. Kao inicijativa redovito ukazujemo na nepravilnosti u našoj službi. Iza nas je prosvjed djelatnika u Zagrebu gdje smo tražili da nam se vrati beneficirani radni staž. Trenutno smo u izradi prijedloga Zakona o hitnoj medicinskoj službi kroz koji bismo napokon dobili jednaki standard po pitanju kvalitete skrbi na nivou cijele države, a ne da imamo ogromne oscilacije od županije do županije. Prepoznati smo od strane ministra Vilija Beroša te uskoro imamo drugi sastanak s ljudima iz resornog ministarstva po pitanju beneficije i izrade prijedloga Zakona o hitnoj medicinskoj službi.
Što se sve još mora promijeniti da se djelatnici Hitne ne bi osjećali kao medicinski djelatnici drugog reda?
Bitan nam je taj Zakon o hitnoj medicinskoj službi. Mi smo preozbiljna javna služba da bi funkcionirali na temelju pravilnika koji se redovito krši od Zavoda do Zavoda, a nitko zbog toga ne odgovara. Danas u Hrvatskoj postoji zakon o JVP, MUP-u, HGSS-u, čak ga imaju i lokalna dobrovoljna vatrogasna društva. U isto vrijeme hitna medicinska služba, čiju uslugu godišnje koristi i dobije između milijun do milijun i pol građana, funkcionira na temelju pravilnika poput nekog ribičkog društva. To nema smisla jer smo upravo mi temelj zdravstvenog sustava i država kao institucija mora preuzeti odgovornost, okrenuti novu stranicu i donijeti Zakon o HMS. Hitna medicinska pomoć mora biti u svakom kraju 'lijepe naše' jednako dostupna i kvalitetna jer naši pacijenti to zaslužuju.
Koliko je izgledno da se izborite za beneficirani radni staž?
Siguran sam da je to samo pitanje vremena kada će nam opet biti vraćeno pravo na skraćeni radni vijek. Okupili smo oko sebe masu nezadovoljnih kolega kojima je dosta praznih obećanja političara. Imam osjećaj da smo napokon počeli cijeniti sami sebe i posao koji radimo. Do sada smo šutjeli i radili ne razmišljajući o tome što će biti s nama kad dođemo u godine kada će zakon tražiti da radimo jedan od najzahtjevnijih psihofizičkih poslova, a mi to nećemo moći jer nam to naše zdravstveno stanje neće dozvoliti. Posao koji obavljamo je ozbiljan i zahtjevan, a o našim sposobnostima i postupcima ovise ljudski životi.
Puno puta ste otvoreno govorili koliko ste razočarani šeficom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, što joj najviše zamjerate?
Mislite na saborsku zastupnicu Maju Grbu Bujević koja u isto vrijeme prima plaću ravnateljice krovnog Zavoda koja je nekim slučajem veća od saborske i paralelno obnaša dužnost saborske zastupnice te koristi blagodati koje joj to mjesto? Malo je reći da sam razočaran. Ravnateljica već duže vrijeme sjedi na dvije stolice i nikako da se odluči koja joj je draža. Jedna je imponira, dok joj druga budi osjećaj važnosti i autoriteta koji je stvorila arogancijom, bahatošću kuneći se u svoje hitnjake i lupajući se u prsa kako je njoj hitna život i tomu slično. Sve su to bajke koje je dotična godinama plasirala prema javnosti, radeći od sebe junakinju i začetnicu "moderne" HMS koju je Hrvatska morala provesti prije ulaska u EU. Novac koji nam je tada bio osiguran za reformu hitne medicinske službe, po uzoru na ostale članice unije, bio je potrošen, a sama reforma je stala i od tada cjelokupno gledajući tapkamo na mjestu. Ravnateljica je općenito jaka na riječima, a slaba na djelima kad su u pitanju njezini hitnjaci. Okreće se kako vjetar puše, a za to su nam najbolji primjer zadnja dva tjedna kada je na sastanku s predstavnicima naše inicijative i ministrom Berošem bila jako uvjerljiva davajući potporu izradi Zakona o HMS i vraćanju beneficiranog radnog staža djelatnicima HMS. Jučer je za vrijeme svog dugo očekivanog govora okrenula ploču, nas 600 prosvjednika nazvala nekolicinom nezadovoljnih, a većinu svog govora usmjerila u glorificiranju sebe, svojih zasluga i uspješnosti karlovačkog zavoda na svemirski važnom projektu. Bitno da je nahranila svoj ego pred tv kamerama. Tražili smo od nje da napokon "gukne" u Saboru po pitanju nas hitnjaka, sad ju evo molim da se bolje suzdrži, bolje nam je kada šuti. Lakše ćemo se izboriti za sebe bez njene potpore.
Koga biste vi voljeli vidjeti na njezinom mjestu i zbog čega?
Prvenstveno nekoga sposobnog, tko ima barem 20 godina staža na terenu jer tada možeš reći da imaš pravu sliku o tome što je to izvanbolnička hitna medicinska služba. Tada tek možeš razumjeti poziv ovoga posla, a ne da se većinu radnog vijeka vuku po nekim rukovodećim mjestima, parajući nosom oblake i izigravati veličinu. Kod nas u Hrvatskoj postoje Zavodi koji svojom kvalitetom odskaču od drugih poput istarskog, osječko-baranjskog, ličko-senjskog. Ti Zavodi su na vrhu te ljestvice zato što ih vode sposobni ljudi koji za razliku od nekih doslovce žive 'hitnu'. Volio bih da netko od tih ljudi sutra sjedne na čelo krovnog Zavoda. Nama su danas potrebni praktičari, a ne stranačko podobni teoretičari koji mijenjaju mišljenje kako im odgovara. Možda bi ravnateljica, tj. saborska zastupnica trebala otići u neki od gore navedenih Zavoda na instrukcije. Cjeloživotno obrazovanje je danas ključ uspjeha.
Koliko je po vama ministar Beroš sklon promjenama na području hitne službe?
Sudeći po sastanku ministrom Berošem koji je bio konstruktivan, imam osjećaj da je ministar zajedno sa svojim savjetnicima spreman za suradnju i želi riješiti pitanje skraćenog radnog vijeka i problematiku vezanu po pitanju nemanja Zakona o HMS. Sastanak u prisustvu ministra trajao je sat vremena, nakon čega su članovi inicijative ostali sami s ravnateljicom krovnog Zavoda i za to mogu reći da je bila velika pogreška.
Zašto to kažete? Kako je izgledao taj dio sastanka?
Sve u svemu letjeli su papiri po stolu, padale su optužbe i jednostavno gledajući na taj dio sastanka i jučerašnji govor ravnateljice Grbe zaključili smo da kao inicijativa ne želimo gubiti vrijeme na ljude koji svoje vlastite frustracije rješavaju preko svog položaja. Naš dijalog u svrhu rješavanja cijele problematike vezane za beneficiju i izradu Zakona isključivo može biti s resornim ministrom. Ravnateljici se zahvaljujem na dobroj volji i pomoći, te ju molim da nam prestane "pomagati", nek se drži sabora i svemirskih programa u svojoj županiji.
Kakvi su vam daljnji planovi?
Trenutno radimo na izradi prijedloga Zakona koji ćemo uskoro poslati na uvid ministru Berošu i njegovoj pravnoj službi. Moram napomenuti da imamo veliku pravnu podršku od Hrvatske liječničke komore i komore medicinskih sestara. Njihove pravne službe stoje nam na raspolaganju. Sredinom sljedećeg mjeseca osnovat ćemo udrugu Hitna uživo 194 što će nam uvelike olakšati daljnje djelovanje na hitnjačkoj sceni.
Jedan od naših budućih ključnih poteza je prijava krovnog Zavoda DORH-u. Naime postoje intuicije o nezakonitim radnjama još od početka osnivanja zakona vezano o javnim nabavama uz nabavu prvih saniteta. Vrijeme je da se pročešljaju sukobi interesa unutar Zavoda, radno vrijeme djelatnika. Normalno je da ako primaš plaću kao djelatnik Zavoda onda se od tebe očekuje da obavljaš taj posao. Ne možeš sjediti na dvije stolice istovremeno, pasti ćeš, zar ne?
Na kakav sukob interesa aludirate?
Dobivamo informacije da je Zavod određenim ljudima plaćao razna školovanja čak i doktorate. Treba to sve istražiti. Znate da se riba čisti od glave, e pa tako ćemo i mi s hitnom, odozgora prema dolje. Pred nama je itekako vruće ljeto i zanimljiva jesen te vam mogu odmah najaviti još veći prosvjed hitnjaka u skoroj budućnosti. Svim kolegama želim sretan Dan hitne medicinske službe sa što manje intervencija s nadom i vjerom u bolju budućnost za nas i naše pacijente zbog kojih i jesmo tu.