Bitka za Zagreb, točnije za čelno mjesto u gradskom SDP-u, zapravo je predigra bitke za Hrvatsku.
U toj se priči posljednjih dana pojavila nova opcija. Milan Bandić podržao je Davora Bernardića u zagrebačkim izborima. Članovima zagrebačkog SDP-a poručio je kako bi im, žele li računati na njegovu kooperativnost, bilo pametno da glasuju za Bernardića. Stvar je na svaki način logična. Bernardić je, koliko god se trudio ostaviti dojam neutralnosti, neprijatelj Zorana Milanovića, a neprijatelj Bandićeva neprijatelja njegov je prijatelj. Drugo, premda Bernardić postupa oportunistički i na svaki način izbjegava provocirati šefa stranke, ta mu strategija ima taman toliko izgleda za uspjeh kao i strategija onog janjeta koje je vuk optuživao da mu muti vodu.
Sve da se Bernardić sutra probudi kao Mahatma Gandhi, on jest i bit će crvena krpa za Zorana Milanovića, i, u slučaju njegove pobjede, teška je, gotovo nezamisliva kohabitacija te dvojice SDP-ovaca. Zoran Milanović obećao je da neće raspustiti zagrebački ogranak ako Bernardić pobijedi. No ta se širokogrudnost čini hinjenom. Milanović je dosad pomeo sve svoje oponente - Željku Antunović, Antuna Vujića, Davorka Vidovića - uz iznimku Tonina Picule, pa se čini da bi Bernardićeva pobjeda mogla biti Pirova - “još jedna takva i gotov je...” Glasovanje o šefu zagrebačkog SDP-a stoga će biti plebiscit o Milanoviću.