Oni svoje stare WC školjke melju kao podlogu za nove ceste. Tamo i najmanji sokak ima novi asfalt, rupe na cesti ni za lijeka.
Srednja škola nema nijednu šaru, a kamoli grafit - djeca radije čitaju poeziju ispod breze u školskom dvorištu. Na burzi rada imaju jedva 80 nezaposlenih. U njihovu gradu ne samo da recikliraju kao “ludi” nego jedini u Hrvatskoj iz otpada vade namještaj i restauriraju ga.
POGLEDAJTE VIDEO:
To je Prelog, hrvatsko čudo iz Međimurja, grad u kojem je izvoz 370 posto veći od uvoza, u kojem u tvornici cipela među 400 radnica imaju više od 100 trudnica. I da imaju koga zaposliti, otvorili bi još jednu takvu tvornicu.
- Planiramo izgraditi zgradu s oko 40 stanova i u nju useliti radnike iz Ukrajine. Ma cijele obitelji, da nam ostanu zauvijek u Prelogu. Toliko nam nedostaje radnika, baš svih profila i obrazovanja - govori Ljubomir Kolarek gradonačelnik Preloga, grada od 8000 stanovnika.
Nije šala, za Ukrajince su angažirali i konzultantsku tvrtku, koja obilazi tvrtke u Prelogu i radi listu koliko kakvih radnika kome treba. A tom gradu nije bila dovoljna jedna industrijska zona, pa su otvorili i drugu. Imaju oni asove u rukavu da privuku i radnike iz drugih gradova Hrvatske. Za svaku obitelj koja kupuje nekretninu u Prelogu grad će plaćati kamate na stambeni kredit, i to do 25.000 kuna.
- Ako se netko doseli i izvadi osobnu na adresi u Prelogu, i njemu ćemo retroaktivno pokriti kamate za stambeni kredit - govori gradonačelnik. Oni u gradu ne naplaćuju parkiranje, gradonačelnik nas pita “Zašto bih? Pa ja želim da nam ljudi dolaze u grad, ne da bježe”.
Samo novinari, koji to ne znaju, plate preko mobitela parking jer je grad zaboravio skinuti ploču za naplatu parkiranja. U Prelogu ne naplaćuju ni prirez, a dok država muku muči da povuče nešto novca iz EU fondova, dotle u Prelogu pola proračuna pune tim fondovima. Njihov komunalac, Pre-Kom, čak je unaprijed izvadio nekoliko građevinskih dozvola i samo čekaju na kakav natječaj za novac iz EU. A Prelog je uz Krk prvak Hrvatske u recikliranju.
Već sad recikliraju oko 60 posto otpada, EU to bi voljela postići do 2030. Kad nisu više znali kako još unaprijediti gospodarenje otpadom (jer su dosad sve ispucali), pozvali su aktiviste iz Zelene akcije da im daju ideju više. Pa su je dobili – odvojeno prikupljaju i pelene.
Nedostaje vam knjiga? Kod nas je kilogram deset kuna. Potražite - imamo Tolstoja, Andrića, Krležu, Hemingwaya, Nabokova... Četiri kune su i vinil ploče - govori Siniša Radiković, direktor Pre-Koma.
Sve su to njihovi radnici spasili iz otpada i lijepo posložili u svojem prodajnom centru. Najviše idu kuharice i slikovnice. Oni su prvi i zasad jedini otvorili centar za ponovnu uporabu, pa stari namještaj spašavaju iz smeća i restauriraju ga.
Japanski mikroorganizmi
- Na otvorenju centra zavrtjela se licitacija. Za 1200 kuna prodali smo barske stolce. I ja nešto kupim, pa sam od majstora Stjepana naručio da popravi mini stolni nogomet. Dat ću ga unuku - kaže Radiković.
Preložani i sami donose stari namještaj da ga popravi majstor Stjepan Sinković u njihovu komunalcu Pre-Komu.
- Za 110 kuna prelakirat ću stolac, staviti novu spužvu i tapecirung. Nema tu zarade, naplati se samo materijal - kaže Stjepan, koji je sam popravio i singericu staru više od 90 godina pa na njoj sad šiva. Grad u kojem nema smećem zatrpanih reciklažnih otoka jer Preložani sve sami sortiraju kod kuće, ima i svoju kompostanu.
- Ne smrdi. Je li tako? A toliko galame dižu da su kompostane zagađivači. U 90 dana uz pomoć japanskih mikroorganizama iz biootpada proizvedemo kompost, a svakom sugrađaninu jednom na godinu damo vreću od 50 litara tog supstrata besplatno - kaže Radiković.
A u Prelogu dijele i cipele, barem u tvornici Paul Green. Njihove radnice koje izrađuju ekskluzivne cipele, među kojima su najjeftinije one od 100 eura, svake godine dobiju po nekoliko pari. Austrijska je to tvrtka u kojoj je od 415 radnika čak 136 trudnica (ako neka već nije rodila do objavljivanja ovog teksta). Idu ih djeca, idu ih poslovi, ali kronično im nedostaju ruke da odrade sve ugovorene poslove. Razmišljaju da otvore vrtić u tvornici kako bi im se radnice sigurno vratile na posao.
Ova tvornica se grije i hladi na vlastite podzemne vode, pa im je račun za grijanje i hlađenje hale od 6800 četvornih metara samo 2000 kuna na mjesec.
Tvornice niču kao gljive
- Nema buke... Je li tako? Svu buku strojeva upijaju posebni paneli, a prašinu usisavamo na nekoliko razina. Moramo paziti na radnice, jer ako su one tužne, i cipele će biti tužne - govori direktor tvrtke Bojan Režonja, podrijetlom Slovenac, a sada se osjeća i kao Međimurec. Uvjerili smo se - kako radnice ne bi bile tužne, u toaletima su naslagani dezodoransi, ali i parfemi... Plaća? Ide i do 7000 kuna. Kako u Prelogu uspijevaju? - Tu susjed susjedu pomaže. Vidite onu tvornicu preko? Vidjeli smo neka njihova rješenja pa su nam pomogli da i mi nešto slično napravimo. Pod za tvornicu? Vidio sam ga u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Sistem protupožarnih aparata vidio sam u trgovačkom centru u Zagrebu. Ovdje se ne izmišlja vlastita pamet nego se pametne ideje kopiraju ili dograđuju - kaže Režonja. Gradonačelnik Keleminec u dahu nabraja sve ponajbolje tvrtke, ne samo Preloga nego i Hrvatske.
- Svi znaju za Hespo, počeli su od žičanih opruga za madrace izrasli su u inovativne lidere. Tvornica Leggett & Platt Company ima halu od 40.000 kvadrata i žele još prostora! Tvrtka Kotlovi iz našeg Preloga strateški je partner Siemensa. Nije mala stvar kad Siemensovi čelnici dođu u naš mali Prelog, zar ne - govori gradonačelnik.
Pitali smo stanovnike što je to u Prelogu da svima posao ide.
Jedni drugima su kupci
- Ja uvijek naručujem pizzu od susjeda preko puta. Znam da će oni doći meni kad trebaju nove naočale. Ja njima radim posao, oni meni i sve ostaje u mjestu - govori Valentina Medved (44), poduzetnica iz Preloga, vlasnica optike. Poučila nas je - po domaći se kaže Priložani, ne Preložani. Zatekli smo je u trgovini s Angelom Stančin (80), koja je došla po naočale i koja se sjeća Preloga još u vrijeme Drugog svjetskog rata.
- Nije to bilo selo nego mjesto. Sad u njemu imam sve, ali fali mi koji dućan da kupim kakvu suknju. Ima trgovina, ali meni se ti modeli ne sviđaju - kaže baka Angela. U razgovoru čuli smo Valentinu kako baku Angelu pita hoće li naočale na rate.
- Ste sigurni, baka, da ćete platiti sve od jednom? Hoćete imati od čega živjeti? Dam vam i na rate - govorila je Valentina, a baka je objasnila da se spremala za taj trošak i da je štedjela, pa će platiti odjednom. Valentina je objasnila:
- Ne znam baku. Ali moram pitati kako će joj biti sutra kad odjednom sve plati. Ne mogu je oguliti pa da nema sutra za kruh. To se tako ne radi. Valentinu smo zatekli prije samog preseljenja u novi i mnogo veći poslovni prostor jer se posao širi.
Brza administracija
- A počela sam s 30 okvira za naočale i 20 pari sunčanih naočala. Sve bez kredita. Jedan bih par prodala, drugi kupila. Znate kako se kod nas radi? Dogovorila sam inspektore za tehnički pregled novog poslovnog prostora prošlog petka, a danas, u utorak, već stižu. I kuću sam od prvih papira do krova napravila u tri mjeseca. Ovdje sve ide brzo - pojašnjava Valentina. Slaže se s gradonačelnikom da gradske vlasti rade za građane. To uvjerava i gradonačelnik.
- Ako zapiknete šestar u moj stol i raširite ga sto metara, u tom krugu ćete dobiti svaki papir koji vam u Prelogu treba. Ako gdje zapne, mi osobno zovemo - HEP, telekome, Hrvatske vode... - kaže gradonačelnik.
A ravnatelj Srednje škole Prelog, prof. Tomislav Gregur, kaže da ima nešto i u njihovu mentalitetu.
- Ljudi ovdje rade dva ili tri posla. Taj radnički mentalitet dolazi od kućnog odgoja. Ali ljudi iz Preloga ne znaju se hvaliti, oni rade - kaže prof. Gregur. Novinarsko oko primijetilo je da na srednjoj školi nešto nedostaje. Nema grafita, nigdje nije ništa zašarano, na klupama nema urezanih srca oko nečijih inicijala, sve je čisto...
- To naša djeca ne rade. Nismo strogi, oni jednostavno paze na svoju školu. Htjeli su kauč u predvorju da se mogu odmoriti, pa smo im dali. Divna su to djeca - govori ravnatelj. U srednjoj školi školuju buduće mesare, slastičare, kuhare, konobare, gimnazijalce, koje kroz program Erasmus+ šalju na praksu u Njemačku, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Francusku...
- Kuhari su ljeti na praksi u Malom Lošinju u luksuznim hotelima, a onda tijekom godine kuhari iz hotela dolaze k nama u školu - kaže ravnatelj. Mala je to škola velikih ideja, pa će od jeseni prvi put upisati učenike koje će školovati za prve pivare u Hrvatskoj.
Male plaće, a posla ima
Kraj škole kupili su dvorište s nekoliko derutnih zgrada koje će srušiti i proširiti školske sadržaje. Djecu su pitali, oni odlučili, na tom će mjestu niknuti i ljetno kino. A u postojećem dvorištu sve se može taknuti osim jednog - stare visoke breze ispod koje učenici imaju nastavu hrvatskog jezika i čitaju poeziju. Žele oni izgraditi i svoj restoran i slastičarnicu u kojima će školarci imati praksu, ali moći će doći jesti bilo tko. A što Prelogu ipak nedostaje?
Vrtić je premali, pa grad planira obnoviti postojeći, proširiti ga i dograditi sportsku dvoranu. Nemaju ni pedijatra, pa grad lobira da dobiju liječnika te su spremni kompletno opremiti ordinaciju. Unatoč živom tržištu rada, plaće su im u prosjeku male. To potvrđuje i Petar Vugrinec (51), postolar iz Preloga.
- Na dan ostave četiri do pet pari cipela, ako je sezona, možda i 20. Ali uz 30 kuna, koliko naplatim promjenu pete na cipeli, možda zaradim oko 3500 kuna - govori Vugrinec, koji je jedini šuster od Čakovca do Donje Dubrave. I na njegov posao utjecao je uvoz jeftine obuće, pa mnogi kupuju cipele za jednu sezonu i ne popravljaju ih kao nekad. Štoviše, kaže kako bi se, da je 20 godina mlađi, vjerojatno odselio van jer težak je kruh obrtnika s malom plaćom.