Kod imperijalizma vrijeme nakon pobjede ili poraza je tek zastoj za pripremu novih osvajanja. Takva situacija je ostala i na ovim našim prostorima iako srpski hegemonizam nije pobijedio – ali nije ni izgubio. Teritorijalno se on nakon prelaska Save i Dunava 1918. godine – u ratovima 1990.-tih po prvi put proširio i preko Drine. Srpski nacionalisti, što javno što prikriveno, njeguju aspiracije na daljnja širenja, pa se i tu čeka nova prilika. Poruka iz Bijeljine, kako granice nisu trajna kategorija, ne doprinosi miru na ovim prostorima. Još samo čekamo da kažu kako ih misle promijeniti i što će im poslužiti kao povod. Neki koji i ne pripadaju tom civilizacijskom krugu bi im se pridružili za neke privilegije i ostvarenje svojih ambicija. Sjetimo se tko je bio glavni sponzor i zagovornik Kneževine, a nakon toga i Kraljevine Srbije, a nije Rusija. Kada bi Rusija pobijedila, male su, skoro nikakve šanse za opstanak EU. Nakon toga, uz pomoć „majčice Rusije“ bez sumnje bi se rasplamsale velikosrpske ideje i evo nam ponovo rata i s njima, pa na sve strane i novih patnji.

Ovo je prilika u kojoj Hrvatska mora biti na pravoj strani, a to sigurno nije u raljama rusko-srpskog svijeta. Oni koji izjavljuju kako to nije naš rat izgleda kako iz povijesti nisu ništa naučili. U ovakvim, povijesno izazovnim vremenima nismo mi, a ni mnogi narodi u mogućnosti birati ili ne birati rat. Rat je izabrao nas, Europu, a moguće i svijet. Istina, najbolje bi bilo kada bi probleme sa svojim predsjednikom riješili građani Rusije. Sasvim je nakaradno tvrditi kako Putin ne smije izgubiti, čak da mora pobijediti. Imaju li ti veliki geopolitičari i geostratezi viziju što bi se dogodilo kad bi Rusija stvarno pobijedila i pokorila Ukrajinu?! Ukrajinski bi narod sigurno doživio teror nezapamćenih razmjera s ciljem zatiranja svakog nacionalnog osjećaja i njihovog pretvaranja u Ruse (ili pak, u najboljem slučaju, u „Maloruse“). Također bi to pobudilo i dodatne ruske aspiracije prema ostalim državama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Vidimo kako velikoruski nacionalisti Kazahstan označavaju kao sljedeću metu, a Moldovi te Gruziji je zadnja nada Ukrajina. Iz povijesti nam je jasno da Carstvo koje se širi ne zna stati. Gdje bi bio kraj? Možda na Cipru, a možda u Lisabonu? Vjerojatnije je kako kraja ne bi ni bilo. Kraj je izgledan jedino oko agresor bude poražen i nakon toga prođe ono što su prošli Njemačka i Japan.

Svaka čast. Poraz ruske vojske u Ukrajini je poraz velikosrpske ideologije na Balkanu.