Ovo je zaista teška situacija za moje roditelje. Stari su i bolesni, jako teško podnose cijelu situaciju. Tata je neki dan završio i na hitnoj - rekla nam je Suzana Krhen (53), kćer gluhonijemog para čija je kuća u Markuševcu u potpunosti stradala.
- Taj dan je bio užasno strašan. Sin i ja smo bili sami u kući, a njemu su vrata prepriječila put da izađe iz kuće. Takav strah nisam nikad osjetila. No srećom, nitko od nas nije ozlijeđen - priča nam.
Njeni roditelji, Slavko (81) i Barica Horvatić (76) taj su dan teško podnijeli.
- Ja sam njihov prevoditelj i sada stalno moram biti uz njih. Stari su i jako su teško izašli iz kuće, a strah ih je paralizirao. Teško se sporazumijevaju s drugima pa je to sve za njih bio još veći šok - kaže Suzana čija je kuća također do daljnjeg nepogodna za život.
- Svi skupa završili smo na ulici. Nismo znali što ćemo i kako, no ovih smo mjesec dana bili smješteni kod kumova u jednoj sobi. Nažalost, kum je prodao kuću nešto prije potresa i sada se moramo iseliti. Srećom, Hrvatska obrtnička komora grada Zagreba priskočila nam je u pomoć i na tome smo im jako zahvalni - kaže.
Komora je jučer u dvorištu obitelji Horvatić postavila malu drvenu kuću koja će im privremeno služiti.
- Radi se o kućici koji nam inače služe kada se predstavljamo na sajmovima. Kućica ima 20-ak kvadrata, a predviđena je za život obitelji Horvatić, da do daljnjega žive u njoj dok im se kuća ne sanira. Ovo nije idealno rješenje, ali barem je nešto, da imaju krov nad glavom - rekao nam je Mirza Šabić, član upravnog odbora Komore.
Kućicu su postavili u jednome danu, a već će se sutra obitelj u nju moći useliti.
- Kućica će im služiti u ovim ljetnim mjesecima, no nikako nije pogodna za život zimi. Nadamo se zajedno s njima, da će uspjeti kuću sanirati do jeseni - kaže.
U ovih mjesec dana, statičari su procijenili obje kuće, no informacije što će biti dalje, nemaju.
- Mi se nadamo, zaista se nadamo da će se do jeseni nešto pokrenuti jer mi zaista ne znamo gdje ćemo živjeti. Pogotovo moji roditelji, dvoje starijih ljudi, hendikepirani, kako će dočekati zimu, ne znam - priča nam Suzana zabrinuto.
Budućnost im je, kao i brojnim obiteljima čiji su objekti stradali u potresu, neizvjesna.
- Cijelo vrijeme zovem, šaljem mailove, ali iz grada mi još nitko konkretno ne odgovara. Niti sa pomoći za obnovu niti sa informacijama što dalje. Još uvijek se ništa ne može, još uvijek sve stoji u zraku. Nadamo se da će se nešto promijeniti - zaključuje Suzana.
U kućici će neko vrijeme živjeti s roditeljima, a uskoro se nada da će se slično rješenje, kućica ili kontejner, postaviti i u njeno dvorište te joj omogućiti privremeni smještaj.