Republika Hrvatska se jasno svrstala na stranu država koje osuđuju ruski napad na Ukrajinu i posljedično odlučila pružiti humanitarnu i tehničku pomoć Ukrajincima, uključujući i zbrinjavanje izbjeglica.
Kako bi se mogli nositi sa sve većim priljevom raseljenih ljudi, dogovoreno je udruživanje snaga između Civilne zaštite, odnosno MUP-a, ureda pravobraniteljica i brojnih nevladinih udruga. Prvi sastanak, na kojem je prisustvovao i ministar Davor Božinović, održan je početkom ožujka. Na njemu su sudjelovali i državna tajnica Irena Petrijevčanin Vuksanović te ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite Damir Trut. Dogovorili su 'zajedničko djelovanje i koordinaciju aktivnosti' te naglasili važnost sinkroniziranog rada.
Međutim, čini se da se stvari ne odvijaju najbolje. Razgovarali smo s pojedinim predstavnicima nevladinih udruga koji su prisustvovali tim sastancima. Kako nam kažu, dosad su održana samo tri. Na njima bi teoretski trebali zajednički dogovarati sljedeće korake i smišljati nove ideje, ali oni u praksi izgledaju kao press konferencije na kojima se iznose brojke i odgovara na pitanja. Imali smo uvid i u zapisnike sa sastanaka, u čijim zaključcima se ističe važnost komunikacije.
- Prvo je bio sastanak s ministrom Božinovićem 7. ožujka, na kojem je najavljeno da će se koordinacijski sastanci održavati jednom tjedno. I to se jednom tjedno nakon toga održalo dvaput. Sastanci izgledaju kao konferencije za novinare, gdje se iznesu brojke, odgovore ti na pitanja i to je to. Božinović je bio samo na prvom sastanku. Sastanke vode i na pitanja odgovaraju Trut, Petrijevčanin Vuksanović i MUP-ov predstavnik. Zanimljivo, Petrijevčanin Vuksanović nam je pokazala skicu nove web stranice u svojoj bilježnici. Tu su bila četiri kemijskom nacrtana kvadrata. Najavljivali su je kao interaktivnu stranicu, jako user friendly, sa svim bitnim informacijama od svih ministarstava i svako pojedinačno ministarstvo je trebalo dati materijal koji će ići na nju. Na kraju stranica nije ni približno ispala kako je najavljeno - priča nam jedna od osoba koje su nazočile sastancima.
Kako kaže, prvotna ideja je bila da se situacija rješava slično kao na potresom pogođenoj Baniji, gdje su civilna društva imala svoju koordinaciju, gdje su se iznosili problemi i brzo nalazila rješenja.
- Na ovim sastancima dosad nismo uspjeli postići ništa. Dobivaju se samo paušalni odgovori ili nas upućuju na mail. Dakle, dali su nam jedan mail i mole da se na njega šalju svi upiti, prijedlozi i problemi, bez obzira o kojem javnom tijelu se radi. Recimo, ako nam treba nešto od specifičnog ministarstva, ako su u pitanju rad i aktivnosti u kolektivnim smještajima ili slanje humanitarne pomoći u Ukrajinu, sve šaljemo tamo, umjesto direktno na adresu. I onda oni šalju na ministarstvo. Zašto? - pita se naš sugovornik.
Navodi i neke konkretne primjere.
- Recimo, bio je prijedlog da izbjeglice, kad odu u MUP po zeleni karton, da te informacije od MUP-a odmah dobije HZZ i HZZO, da se pojednostavi postupak. Nije otišlo u praksu, već je HZZ otvorio mail na koji se trebaju javiti Ukrajinci koji traže posao ili poslodavci koji im ga nude. Također, iznio se problem oko pružanja psihološke podrške ljudima u smislu da to neće biti problem ostvariti u prihvatnim smještajima, ali problem je što su ljudi disperzirani po cijeloj Hrvatskoj. Na koji način im onda organizirati psihološku pomoć? Isto tako je bilo pitanje oko novog pravilnika Ministarstva zdravstva, oko dohrane djece izbjeglica. I tu je opet bio problem, i na to se opet reklo da šaljemo na mail pa će oni proslijediti ministarstvu. Pa se postavilo pitanje hoće li država osigurati prijevoz s mađarske granice do Hrvatske. Predložen je vlak jer bi bilo najjednostavnije i unutra bi se mogli ukrcati službenici MUP-a, Crvenog križa, Ministarstva zdravstva i već na putu riješiti svu papirologiju. Odgovor je bio da ne mogu poslati vlak i reći ljudima da idu u Hrvatsku. To nema smisla jer znamo da je Njemačka slala vlakove i dovozila ljude, a sad samo privatne osobe ili udruge transportiraju ljude u svojim aranžmanima. To se mora učiniti jer je već Poljska prekrcana - kaže nam sugovornik.
Ipak, dodaje kako dolazak u prihvatne centre te kolektivni i individualni smještaj dobro funkcioniraju.
Druga osoba iz nevladinih udruga s kojom smo razgovarali ne može reći da je zadovoljna suradnjom.
- Nismo mogli dobiti sve odgovore, bili smo upućivani na taj mail. S druge strane, dobili smo i povratnu informaciju da se udruge nedovoljno javljaju na taj mail. Pretpostavljam da postoji obostrano nezadovoljstvo, možda su i oni očekivali veći angažman udruga. Krenulo je kao dobra ideja, ali vjerojatno bi trebalo više truda s obje strane. To nije mjesto na kojem možemo nešto dogovarati. To je samo za informiranje i ne možemo biti zadovoljni. Potrebno je nešto konkretno osmisliti - kaže nam ta osoba.
Irena Petrijevčanin Vuksanović ne slaže se s ovim navodima i smatra da ne postoji nijedan objektivan razlog zašto bi se netko žalio.
- Nije bilo sastanaka zadnja dva ponedjeljka jer stvarno nisam bila u mogućnosti stići na njih. Što se tiče primjedbi predstavnika udruga, uvijek ih pitam, recite pitanja i prijedloge. Na zadnjem sastanku nitko nije imao što predložiti. Što god su tražili, odmah im se izašlo ususret. Sve im se ispunilo - kaže nam Petrijevčanin Vuksanović.
Komentirala je i pritužbe na jedan mail preko kojeg ide komunikacija.
- To je adresa od ministarstva. Stvarno ne razumijem te žalbe. Ne valja kad se surađuje, ne valja kad nije. Pa koliko mailova treba imati? Ponavljam, što se tražilo, izašli smo ususret. Dali smo i tablicu da popune sve što mogu u skladu sa svojim ekspertizama, kao i ponudu ako žele svoje materijale. Sve je dostupno, samo se trebaju najaviti i reći - tvrdi državna tajnica.
Što se tiče web stranice, kaže kako se prvotna ideja malo modificirala od ideje do realizacije te da konačnu odluku nije ona donijela.
- Ne vidim nijedan objektivan razlog zašto bi se netko žalio. Mislim da su zaista dobili lepezu mogućnosti, osim što zadnja dva puta nisam mogla organizirati sastanke. Svejedno, interakcija je stalna, svakom se javljam, svatko dobije informaciju. Da me sad netko nazove, javila bih se i riješila sve što treba - rekla nam je Petrijevčanin Vuksanović.
Pokušali smo doći i do gospodina Truta, ali nije nam odgovarao na pozive.