Naravno da ga se sjećam! Uostalom, često sam ga viđao i nakon rata, dolazeći u Osijek znali bismo popiti kavu... Eduardo Chico je bio novinar i kao novinar se dragovoljno prijavio u Hrvatsku vojsku. Bio je dobar borac, doduše nikad jasne i definirane prošlosti. Za sve nas je uvijek bio enigma! No to nam nije smetalo i nismo se s tim htjeli opterećivati. Trebao nam je svaki borac, pa i stranac, jer smo preko njih internacionalizirali sliku o našem ratu. Njegovo i prisustvo ostali stranih dragovoljaca smo koristili u promidžbene svrhe prikazujući ih kao 'međunarodnu potporu našim ciljevima'. Međutim, tko su bili svi ti stranci, jesu li dolazili kao pustolovi, strani špijuni, psi rata ili uistinu iz uvjerenja da pomažu - nismo se htjeli zamarati. Osobno, s Chicom nisam imao loša i neugodna iskustva, rekao je Branimir Glavaš.