Djeca nikad ne smiju biti gladna

Gospođo Opačić, ne mogu vjerovati što si izjavila. Čega si ono ministrica? Obitelji? Sramota! Podnesi ostavku u ime svakoga gladnog djeteta. Sramota me u kojoj državi živim i tko mi kroji zakone. Zar romska djeca trebaju biti gladna? Ako ste imali taj podatak, a koliko se da iščitati iz izjave, imali ste, zašto toj djeci niste pomogli da ne budu gladna? Žao mi je svakog djeteta, ali i odrasloga koji je gladan, nebitno tko je i što je. 

Gira_girica

Kroz posao sam više naučio nego u školi

Problem da djeca “bubaju” napamet nije od jučer. Oduvijek se u našim školama uči gomila bespotrebnih stvari, što na kraju dovodi do apsurdnih situacija kod upisa na fakultete.

Iz vlastitog iskustva mogu reći da od svega što sam naučio u školi mogu primijeniti u poslu i stvarnom životu oko pet posto. Vezano za struku, škola koju sam završio nije dobra. Kad sam se zaposlio i ušao u posao, shvatio sam da ne znam ništa o tom poslu, a zaposlio sam se u struci. Nakon 32 godine radnog iskustva mogu odgovorno tvrditi da sam iz škole izašao stručno nepismen. 

Roditelj

I mi se imamo čime pohvaliti

U Srednjoj poljoprivrednoj školi “Matija Antun Reljković” u Slavonskom Brodu učenici i profesori zajedno podižu voćnjake, njeguju bilje, a njihov rad prepoznala je i EU, pa su iz raznih fondova uspjeli dobiti više od 40 milijuna kuna za razne projekte. Bravo za školu, bravo za učenike, bravo za ravnatelja! Kad ovakve vijesti pročitam, odmah mi se srce ispuni ponosom jer to je dokaz da i mi konja za utrku imamo. Kamo sreće da se svi ostali iz svih područja ugledaju na njih. Želim im puno uspjeha u budućem radu i učenju! 

Krnjevo

Kad krećete u štrajk, sjetiti se onih koji nemaju za kruh

Evo, već nekoliko dana čitam komentare učitelja kako je njima u cijelom sustavu obrazovanja najteže. Jasno je da je to veoma odgovoran posao. Ali svaki je posao na svoj način odgovoran.

Većinom se sve svodi na to kako su učitelji potplaćeni za svoj posao. Potplaćeni? Radim u privatnoj firmi, imam višu stručnu spremu, plaću od 4300 kn (u koju su mi uključeni topli obrok i putni troškovi),  redovito nosim doma dio posla jer se jednostavno ne stigne sve napraviti što poslodavac traži od mene. I nemam pravo na pobunu. I sretan sam jer radim. I dobivam plaću. A svakodnevno gledam i slušam na desetke tisuća ljudi koji rade a ne primaju plaću ili dobivaju samo minimalac. O dodacima, jubilarnim nagradama, regresima i božićnicama ne razmišljaju. Žele samo dobiti plaću za svoj težak rad. Zato bi prosvjetari trebali biti malo realniji. Jer privatni sektor puni državni proračun. 

Realan roditelj

Svi smo pomalo krivi što više nema autoriteta

Zašto nema autoriteta nastavnika su krivi i sami učitelji, djeca, roditelji ali su najviše krivi pisci Zakona o školstvu i popratnih Pravilnika. Nasilnika se kažnjava tako da mu roditelj mora biti suglasan s opomenom, onda se zapisnik šalje poštom te se može žaliti. I sve se odugovlači jer se netko dosjetio da bi se izricanje mjera moglo voditi kao upravni postupak. Ako se i ne žali, ta se opomena upisuje u rubriku bilješke u Imeniku i kakva je tu satisfakcija za žrtvu. Roditelji nas dolaze gnjaviti glupostima: ovaj je njemu rekao ovo i ovo, one su dvije rekle to... Mislim da bi djeca neke stvari trebali pokušati riješiti sami. Tu je vrlo veliki nedostatak roditeljske brige, nastavničke nekompetencije jer koga od nas su na fakultetu poučavali kako se nositi sa djecom s poremećajima u pisanju, čitanju ili jednostavno djetetu koje roditelj šalje svaki dan bez marende. 

Medoribica

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje