Učenicima su potrebne lektire

I Šenoine “Povjestice” su zabavno štivo. Ljudi površno prosuđuju lektiru, kao da su sva djela nezanimljiva, nepotrebna, nerazumljiva i totalno neatraktivna. A nisu! Uostalom, osim nekoliko propisanih naslova, u svakom je razredu dano na volju učiteljima da izaberu, a od tridesetak ponuđenih, puno je onih suvremenih autora. Pa hoćemo li sve što je malo starije zatrti i zaboraviti kao da nemamo prošlost, povijest ili korijene!?

Vesna Šredl

Nastavnici djeci trebaju usaditi radne navike

Naglašavam da u svakom poslu ima loših radnika, pa tako i u školstvu. Učenicima neprestano govorim da dolaze na dopunsku nastavu ako im nije jasno. Gospodo, znate li koliko ih dođe? Dvoje. Većina me pita je li dopunska nastava obvezna i moraju li uopće doći. A znam da idu na privatne instrukcije i njihovi ih roditelji plaćaju. Držala sam instrukcije iz povijesti jer dijete nije samo znalo kako prepričati lekciju. Slažem se da je gradivo obilno i pola toga se treba maknuti iz udžbenika, ali djeca nemaju radne navike (čast izuzecima). Lakše je kad im se sve servira na dlanu (roditelji pišu lektire, prepiši domaću zadaću, idu na instrukcije koje im plaćaju roditelji pa ni ne moraju paziti na satu), a kad im kažem da nešto treba logički zaključiti, gledaju kao me da sam pala s Marsva. Metalne mape, povezivanje gradiva, sažimanje ili memo tehnike su im nepoznati pojmovi. Dajem im da za domaći rad napišu sastavak na temu lekcije iz udžbenika, a što oni naprave? Doslovno prepišu rečenice iz knjige!

Klinkica

Dobri predavači imaju autoritet

Čimbenika zašto je nestao autoritet kod nastavnika je puno. Od toga da su roditelji, ne svi, zaslijepljeni time da je njihovo dijete super, pa da djeca imaju previše slobode.

Završava se s potplaćenim profesorima koji samim time nisu motivirani da rade s djecom. Problema s autoritetom najčešće imaju profesori koji nisu baš dobri u svojem poslu i to je činjenica. Jer kad vi imate super profesora koji je zainteresirao učenike i koji je uložio truda, 99 posto učenika reagira pozitivno. Govorim i iz iskustva kao student/učenik, ali i kao predavač koji je radio u školama.

Crow_Hr

Sve se može uz veliki trud i volju

Od raspadnute Strukovne škole “Vice Vlatkovića” u Zadru, koja je zarasla u korov, ravnatelj Tihomir Tomčić napravio je suvremeno tehničko učilište koje razvija kreativnost i stvara vrhunske inovatore. Danas su dogurali do najopremljenije srednje škole s oko 750 učenika. Eto lijepog primjera za sve naše političare kako se iz ničega napravi puno toga ako su pravi ljudi na pravim mjestima i ako je javni interes na prvome mjestu, a ne osobni. Također, puno se dobroga može napraviti za djecu kad se pokaže malo volje i truda.

Optimistični roditelj     

U školi trebamo kvalitetan kadar

U školama, kao prvo, radi previše ljudi starog kova koji se opiru bilo kakvim promjenama.

Djeci je dopušteno još da se međusobno ismijavaju zbog ‘pogrešnog’ odgovora. Drugi problem je roditeljsko nebavljenje djecom, iz čega proizlazi popuštanje na svaku sitnicu, pa do te mjere da dijete nema pojma što treba učiniti i nema pojma koje su granice koje ne može prijeći. Roditelji ne razlikuju djetetove potrebe od djetetovih želja pa u ime mira u kući nastaju mali manipulatori. Većina misli da su djeca razmažena jer ih nitko nije tukao, a da blagog pojma nemaju o posljedicama takvog zlostavljanja i još tvrde kako, eto, oni sami nemaju nikakve posljedice, a njih se udaralo te kako su sad svi fini i pošteni jer je batina iz njih to izvukla. Dakle, imamo roditelje kojima se ne da baviti djecom pa im popuštaju cijeli život, i onih kojima se ne da baviti djecom, pa im opale šamar. Obje vrste roditelja pridonijele su ovakvoj alarmantoj situaciji (nepoštovanju nastavnika). Profesori kojim sam objašnjavala ovo isto su me blijedo gledali pitajući me što onda da učine ako ga ne smiju niti tući niti popustiti. Da, dobro čitate. I što da napravim kao pedagog? Preodgajam? To je moguće samo u teoriji, sve izlazi iz roditeljskog doma. Da imamo kvalitetan kadar kojem se da baviti djecom, to bi već išlo. Ali da se samo od pedagoga očekuje neko instant rješenje, to je izvan svake pameti.

Profesorica

Svako dijete drukčije shvati pročitanu lektiru

Određenu lektiru moguće je čitati tek kad je postignuta razina psihičkog razvoja za njezino razumijevanje. Čitanje zahtjevne lektire puno prije dosegnutog potrebnog nivoa je besmisleno i frustrirajuće. Također, kako bi se taj nivo dostigao, kao i u svakom vježbanju, uteg treba postupno povećavati. No onda dolazimo do problema da je školski program standardiziran i obavezan te kao takav ima pretpostavku da su i učenici isti. Međutim, nisu. Razlike u psihičkim potencijalima veće su nego u fizičkim. Samo što su ovi potonji uočljivi i nitko neće od fizički slabašnog tražiti da diže iste utege kao i od nekoga tko je jak. A u svladavanju lektire upravo se to sustavno čini. Rezultat je taj da oni koji imaju teškoće na kraju, zbog frustracije, ne svladaju ni ono što bi zapravo mogli. 

Arwin

Opširno gradivo neće omogućiti djeci kvalitetu

Stvarno ima bespotrebnih predmeta koji oduzimaju vrijeme i psihički izmore djecu da ne mogu gradivo naučiti kvalitetno. Ocjene, pa čak ni one odlične ne jamče da je učenik stvarno savladao gradivo. Ne kažem da ne treba imati široki spektar znanja, ali ovakvo obrazovanje to im sigurno neće omogućiti.

Nima1997

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.