U vrijeme granatiranja bila sam u parku na Mažuranićevom trgu sa kćerkom koja je tada imala 2,5 godine. Kada je pala granata, ona je bila na toboganu. Shvatila sam o čemu se radi pa sam primila dijete u naručje i s njom u rukama instinktivno počela trčati u suprotnom smjeru od stana u kojem sam tada živjela.
Kuglice su me pogađale u leđa i ja sam, svojim tijelom, zaštitila dijete. Da sam krenula prema stanu, geler bi pogodio nju, a ne mene, vrlo se emotivno prisjetila granatiranja u Zagrebu iz 1995. godine svjedokinja Amira Đoić (65) iz Sarajeva. Ona je u srijedu svjedočila na Županijskom sudu u Zagrebu u nastavku suđenja ratnom vođi pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milanu Martiću i tadašnjem vojnom zapovjedniku tzv. Republike Srpske Krajine Milanu Čeleketiću, kojima u odsutnosti sude za granatiranje Zagreba, Karlovca i Jastrebarskog u svibnju 1995. godine.
Amira je, noseći curicu u naručju, uspjela utrčati u đački dom gdje se onesvijestila.
- Kad sam se osvijestila, već sam bila na nosilima, vozilom Hitne prevezli su me u bolnicu Rebro. Jedina briga mi je bila kako mi je dijete. U bolnici su me dvaput operirali, drugi put jer je zbog gelera došlo do unutarnjeg krvarenja. Kćer, na sreću, nije bila ozlijeđena, ali od šoka nije ništa govorila, te sam se bojala da je od straha zanijemila - kazala je žena koja je pred suca Tomislava Jurišu došla u pratnji danas 24-godišnje kćeri.
Osim nje svjedočio je Miroslav Ištuk (41) iz Samobora koji je kobnog dana sa prijateljem išao prema Sveučilišnoj bolnici. Negdje u razini Etnografskog muzeja začuo je prvu eksploziju, nakon čega je uslijedila druga eksplozija. Počelo se dimiti pa su se bacili na pod, a potom utrčali u Etnografski muzej.
Lazarević je zaslužan zašto je Martić osuđen u Haagu
Prije dvije godine, Branko Lazarević, bivši šef Odsjeka za obavljanje očevida u PU zagrebačkoj, opisao je za 24sata događaje iz 2. i 3. svibnja 1995. godine kada je Milan Martić raketirao Zagreb kao odmazdu za redarstvenu akciju Bljesak.
- Znali smo da je blizu i da je žestoko - kazao je Lazarević.
POGLEDAJTE VIDEO:
Martić je raketiranje priznao pred kamerama ali Lazarevićev očevid i detaljni zapisi o tome što se događalo u Zagrebu su bili neprocjenjiva pomoć tužilačkom timu kojem je Lazarević bio svjedok u Haagu.
Lazarević se prisjetio kaotičnih događaja, slika s mjesta koje su pogodile bombe i koliko su on i policajci koje je koordinirao naporno radili kako bi zabilježili sve što se dogodilo.
Lazarević se dugo bavio policijskim poslom a kada je otišao u mirovinu počeo se baviti novinarstvom i potragama za nestalim osobama. U tome je, kako kaže, imao sreće. Stotinjak puta mu se dogodilo da spoji razdvojene obitelji ili pronađe nestalu braću i sestre.
Mile Martić je za ratne zločine u Haagu dobio 35 godina kazne, a Lazarević kaže kako ga ne poznaje osobno. Sjeća ga se još iz vremena bivše države kada su obojica bili policajci, ali samo s televizije. Za suđenje i svjedočenje u Haagu je rekao da su to bili najzahtjevniji trenuci za njega kao policajca, iako je onda već bio u mirovini.