Nakon kratke bolesti umro je Fred Matić (62). Izdvajao se iz mase hrvatskih zastupnika i političara po poštenju, idealizmu, hrabrosti, jasnoći stava i spremnosti da se taj stav iznese bez obzira na javne otpore, kojih je bilo, gore i dolje, lijevo i desno. Umro je političar čistih ruku, endemska pojava naše scene. Umro je u naponu snage, i utoliko je gubitak veći, a nastala praznina teže popunjiva. "Nikome ispod zakona, nikome preko zakona", rekao je deset godina prije smrti.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Fred Matić je rođen 2. lipnja 1962. godine u Požegi. Osnovnu i srednju školu završio je u Vukovaru, nakon čega je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku stekao zvanje nastavnika razredne nastave. U rat je otišao kao dragovoljac, bio je zatočen u nekoliko srpskih logora i zatvora, prebijan, ali od toga nije pravio kapital. U intervjuu koji je 2006. godine dao svećeniku Ivanu Penavi sažeto je ispričao svoje ratne muke.
"Teško je od tih 90 dana obrane Vukovara izvući jedan najteži dan", rekao je Fred.
"Kad bih krenuo redom, od tih dana okupacije svakako prvi jako, jako težak dan bio je dan pogibije generala Blage Zadre 16. listopada. To je bio užasan šok za sve branitelje jer, osim što nam je bio zapovjednik, mi smo ga jako cijenili i voljeli te ga držali na pijedestalu. Dalje bih rekao da je još jedan bitan datum sam dan Svih svetih. Bio sam određen da idem na ispomoć na posve drugi punkt u suprotnom dijelu grada. Potajno sam se nadao, s obzirom na to da se radi o kršćanima i s one druge strane, da će i oni poštovati taj dan. Međutim, bio je to užasan dan. Nisu niti to poštivali, barem taj jedan dan. Zatim, 18. studenog, kad mi je prijatelj bio pogođen iz snajpera i kad mi je izdahnuo na rukama. Dan mog zarobljavanja, 19. studenog. Ima ona poslovica koja kaže: 'Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu'. Kad bismo je parafrazirali, onda bismo mogli reći: 'Slobodan čovjek ima tisuće želja, a zarobljen čovjek samo jednu'. To se i nama dogodilo. Zatim oni dugi dani u zatočeništvu. Taj Božić 1991. najradije bih zaboravio. Ne želim ga se ni sjećati zbog strahota koje smo taj dan proživljavali. Uspjeli smo jedva tu noć samo onako pružiti si ruke i čestitati si Božić, diskretno i potajice. Ali ni među tim stražarima nisu svi bili zvijeri. Za Uskrs 1992., napuštajući našu sobu, stražar je malo zastao i rekao: 'Sretan Uskrs ljudi!' i otišao iz sobe. Međunarodno priznanje Hrvatske bio je jedan od najgorih dana. Bili smo u Nišu, u totalnoj medijskoj izolaciji. Nisu nam dali ni tranzistor, ni novine, ništa, doslovno ništa. Tu noć su nas toliko mlatili da je bilo krvi po hodnicima. Svi smo jednoglasno rekli da je noćas sigurno priznata Hrvatska..."
U Vukovaru je skinuo osam tenkova i transporter. Umalo je izbjegao smrt.
- Kad su Srbi shvatili odakle skidam njihove tenkove, poslali su snajperista u jednu kuću s druge strane ceste, oko 150 metara od nas. U jednom času sam osjetio da me nešto diralo po kapi, mislio sam da me neka ptica za sreću pokakala. Ali u Vukovaru već odavno nije bilo ptica. Pogledao sam kapu i vidio da je preko cijele njene dužine bila crta koju je zaparao metak - rekao je Večernjaku pa nastavio: "Raketnim bacačem sam pucao u smjeru te kuće i pogodio zid iznad prozora. Pola kuće se srušilo, pa ako snajperist nije zbrisao na vrijeme, sigurno je stradao pod ruševinama".
Odbio se povući
Tijekom noći povlačenja kroz kukuruze Borova Sela, odbio je poći iz Vukovara. Idućeg dana više nije bilo izlaza pa je zarobljen. Iako je neporecivi ratni heroj i domoljub, kao SDP-ovac je bio izložen žestokim napadima, kao i dugotrajnom prosvjedu "šatoraša". Bio je poznat po neukrotivu jeziku, punom originalnih i stilski dojmljivih metafora. Novinarima se uvijek odazivao. Nije imao dlake na jeziku. "Gotovo da nema 'šatoraša' ni 'stožeraša' koji nešto od mene nije tražio. Jedini sam ministar koji dolazi 15 minuta ranije na sjednicu Vlade s hrpom post it papirića i koji žica ministre da pomognu braniteljima u rješavanju njihovih problema. U ratu i logoru sve mi je bilo jasno, a sad kad mi ovakve stvari čine moji prijatelji suborci, to je strašno. Gotovo da nema branitelja koji je od mene tražio pomoć, a da mu nisam pokušao pomoći", rekao je za Express u vrijeme šatoraškog prosvjeda.
Romani Bilešić iz 24sata opisao je djetinjstvo i mladost.
"Moj otac je bio šuster. Došao je u Vukovar i zaposlio se u Borovu. Majka je kao medicinska sestra dobila posao na kirurgiji vukovarske bolnice. Nakon nekoliko godina života u podstanarskim stanovima, 1. siječnja 1966. rodio se moj brat Antonijo. Bio je prvorođena beba na području vukovarske općine i uz kolica, pelene i ine potrepštine roditelji su dobili stan u Borovu naselju i tu smo ostali do rata", prisjetio se djetinjstva i nastavio: "Bio sam živahan, nikad incidentan, uvijek primjeren za razliku od brata, koji je bio odlikaš, ali se volio i potući. Pozdravljao sam starije i, kao cijelo moje društvo, ludovao za malim nogometom. Bio sam golgeter i igrao za NK Mladost iz Svinjarevaca. Bilo me pomalo sram reći gdje igram. Onda sam se domislio da Švajndorf bolje zvuči od Svinjarevaca, pa bih, kad bi me netko pitao gdje igram, odgovarao: U Švajndorfu".
Jedno vrijeme s njima je igrao i Davor Šuker.
"Uvijek je bio drukčiji od drugih, pa je tako vozački ispit položio na radnim akcijama, na koje se uspio ugurati 1978. godine. Gradili su autocestu Beograd - Niš, a baš je tom cestom ratne 1991. prošao s lisicama na rukama kad su ga vodili u logor", piše u biografskom tekstu.
Od 1994. Fred je bio djelatna vojna osoba. Za junaštvo i zasluge u Domovinskom ratu odlikovan je najvišim vojnim odličjima te više puta nagrađivan i pohvaljivan za svoj rad u Kabinetu načelnika Glavnog stožera OS RH.
Čovjek koji je do kraja živio svoje pravilo
Bio je šef kabineta ministra u Ministarstvu hrvatskih branitelja, a umirovljen je 31. prosinca 2000. u činu brigadira HV-a. Bio je savjetnik potpredsjednice Vlade RH i ministrice hrvatskih branitelja Jadranke Kosor (2004. - 2005.), vanjski član saborskog odbora za obranu (2008. - 2009.), član upravnog odbora Transparency Hrvatska (2008. - 2010.), posebni savjetnik predsjednika RH za branitelje (2010. - 2011.), ministar branitelja u SDP-ovoj vladi (2011. - 2016.), član Glavnog odbora SDP-a (2016.), saborski zastupnik SDP-a u 8. i 9. sazivu Hrvatskog sabora, član Predsjedništva SDP-a (od 2016.). U Europski parlament izabran je 2019. i 2024. Napisao je vrlo uspješan ratni roman "Ništa lažno" o obrani Vukovara i zatočeništvu u logorima (osam izdanja).
Hrvatska država i hrvatska politika siromašniji su za poštenog, originalnog čovjeka, s karijerom - vojnom i političkom - ispunjenom herojstvom i vrlinom. Do kraja je živio svoje pravilo - nikome iznad zakona, nikome ispod zakona. Bio je uzor u zemlji u kojoj političari puno češće funkcioniraju kao opomena.