Grad duhova, nema nikoga na cesti. Policija čuva prilaze centru, sve je pusto, tu i tamo prođe pokoja mačka, lutalica. Grad kao da je mrtav, govori nam to fotoreporter Pixsella Matija Habljak koji je večeras napravio snimke Petrinje. Prošlo je točno dva tjedna otkako je razorni potres od 6,2 Richtera pogodio područje Banije. Grad je pust. Noć se spustila, temperatura pala dva stupnja ispod nule. Napadalo je i nešto snijega, ali idile nema. Grad je tjeskoban, tih, kao da ništa ne diše.
- Na ulazima u središte grada stoji policija i ne daje nikome da uđe. Opasno je. Sve je pusto, mrtvo... mrtvo... Ceste su donekle raščišćene, može se proći, ali pokraj ulice i dalje je tu rasuta žbuka, cigla. Rasvjete ima, čak je nešto malo i okićeno, upaljene su pokoje božićne lampice, ali one su skoro neprimjetne u tami. U šatoru je svega par volontera, sada odmaraju. Jedino stoje policajci koji su rekli da svaki dan dolaze iz Zagreba na dežurstvo. Čuvaju grad, pusti grad - kaže nam kolega Matija.
A vožnju do centra grada opisao je kao po Divljem zapadu. Sve što je do potresa bila dvosmjerna ulica, više nije, jednosmjerne ulice zatvorene su, vozi se nekako, kaže "na slijepo".
- Vožnja je lutrija, voziš, a ne znaš gdje si, kamo treba ići. Zabranjen je smjer, a njime se opet vozi i tako redom. Posebno teško je bilo doći u sam grad, ući u Petrinju. Oko 17 sati se već smračilo, ali grada jednostavno nema. Nitko ne ide po kruh, nitko ne šeće psa... Tu i tamo osvijetljeni prozor, znaš da su ljudi tu, ali ih jednostavno nema. Baš nikoga. U Petrinji je jednostavno sve stalno - govori nam.
I još ovo - svako malo osjeti se neki manji potres. Kaže, ljudi kao on iz Zagreba, na prvu ih i ne primijete, ali zato policajci koji stoje na dežurstvu reagiraju.
- To je potres, čeka, čekaj... rekli su mi i na trenutak osluškivali. Bio je to tup udarac, lagani potres. Ja ne osjetim, ne vidim, ali ljudi koji su tamo dva tjedna već znaju. Ne trebaju mjerne uređaje. I svako malo se čuje takav tupi zvuk - kaže Matija.