Da si nije ispalio metak u sljepoočnicu iz češke zbrojevke 3. travnja 2008., Ivan Korade (44) Hrvatskoj bi danas morao objasniti zašto je bezobzirno pobio petero ljudi. Davor Petriš (36), Franjo Kos (62), dječak Goran Hudić (15), Cilika Hudić (62) i policajac Mario Kusanić (32) životom su platili krvnikov monstruozni pohod pitomim zagorskim bregima.
- Moj muž nije kokošar da ubija ljude po selu - pravdala ga je njegova supruga Ljiljana iz dana u dan dok su stotine policajaca tražile tada četverostrukog ubojicu. Krvnički pohod Korade je počeo 25./26. ožujka. Tada je izrešetao Petriša. U noći 26. prislonio je pištolj na vrat Zlati Rabuzin u Varaždinskim Toplicama. Oteo ju je, ali mu je pobjegla. Sjeo je u svoj terenac i naoružan do zuba krenuo u rodnu Veliku Veterničku.

PO TRI METKA ZA SVAKOGA
Došel je jedan bez ruke i u maskirnoj uniformi i posmical je Franju. Ja sam se hitil na pod i pravil se da sam mrtav, rekao je policajcima Vlado Knok Pšenica (58). Noć nakon krvničkog pohoda po Veterničkoj, Pšenica je bio jedini svjedok koji je potvrdio: “Da, ubija naš susjed Ivan Korade”. A susjed je bježao i skrivao se. Stotine policajaca osam je dana tragalo za do zuba naoružanim Koradeom, koji je nosio čin generala.
- Nikada si neću moći objasniti zašto mi je ubio dijete. Obitelj Korade je bez srca, bez duše, bez srama - kroz bolne suze priča godinu dana nakon masakra Ivanka Hudić. Njoj je Korade ubio sina Gorana (15) i svekrvu Ciliku (62). Ni Koradeova supruga Ljiljana ni sin Mario nisu joj se ni javili ni ispričali.
- Samo majka koja ostane bez djeteta može znati što je to bol. Goran je bio pun života, planova, tako je znao razvedriti čovjeka. Kad bi nam bilo najteže, Goran bi nas oraspoložio. Cilika mi nije bila samo svekrva, bila je moja najbolja prijateljica - bolno, ali sabrano priča Ivanka. U njoj je tisuću zašto na koja, kako sama kaže, vjerojatno nikada neće dobiti odgovor.
- Bolje nas ne pitajte ništa. Dok su oni tu gdje jesu, bolje nam je da šutimo. Svima nam bi bilo bolje da se nekamo odsele - pričaju mještani Velike Veterničke. Kažu, ne žele se zamjeriti Koradeovoj supruzi i sinu. Većina njih se s nelagodom prisjeća uvijek bahatog Ivana Koradea. Korade je sve svoje žrtve pobio s tri metka. Jedino je Kosu, umjesto trećeg metka, zabio nož u vrat. Pucao je u njih iz ilegalne češke zbrojevke, iz koje je na kraju presudio i sebi. Ispucao si je metak u glavu, kao i svojim žrtvama, koje se nisu mogle braniti.
'MARIJEV OSMIJEH SADA IMAM U SINU'
Bez obzira na obitelj i prijatelje, nemam s kime podijeliti tu sreću, kaže nam ponosna majka maloga Mare, Blanka Kusanić (26). Udovica Marija Kusanića (32), policajca Kobri, Mara je rodila 18. prosinca 2008. Da ga 3. travnja nije izrešetao i ubio Ivan Korade, Kusanić bi bio najsretniji čovjek na svijetu. Silno je želio dijete, a da će ga dobiti i da mu je žena trudna nije nikad saznao. Radost mu je oduzeo Koradeov metak. Korade ga je na zadaći izrešetao iz automatske puške, s prozora vikendice u zaseoku Kosi u Velikoj Veterničkoj. S momcima iz jedinice tragao je za bjeguncem. Iznenada su ga s prozora sasuli meci. Prije no što je iskrvario iz desne natkoljenice i lijevog ramena, ispucao je cijeli okvir metaka prema Koradeu. No ni jedan ga nije pogodio.
- Najteže mi je bilo ležanje u trudnoći. Neprestano sam mislila na Marija, kako bi bio sretan da zna da će dobiti sinčića. Sada je malo lakše, zabavljam se s Marom, zaokupljena sam njime. A oprosta za ubojicu nema - kaže danas Blanka Kusanić. Najviše joj fali mužev osmijeh. Sada ga ima u Marijevu sinu Maru.

KORADEOVE ŽRTVE NISU SE MOGLE OBRANITI