"Kroz kamen živi nosih ruke dvije/kao dva kamena/kad ruke ove trudne žive/U srcu tog kamena", kaže pjesma "Ruke" pjesnika Maka Dizdara. U istoj zbirci, "Kameni spavač", piše o motivima sa stećaka u Radimlji, nalazištu nedaleko od njegova rodnog Stoca, gdje su uklesane te ruke "ispružene prema nebu i mjesecu na njemu". Tamo me jedne subote vode Ivana i Vladimir Mićković, umjetnici i dragi mi prijatelji. Složimo se da neće biti kiše, vjerujemo nebu prije nego prognozi i krećemo na put iz centra Mostara prema stolačkom kraju. U malo više od pola sata vožnje cestom kroz Bunu, Hodbinu, Rotimlju i Kozice, slušam kako mi pričaju o svojim proteklim, često spontanim izletima, o stećcima rasutima po Hercegovini, rabinu Moši Danonu, usponu na Daorson, jednom starom čovjeku iz Boljuna kojega su sreli prošle godine negdje u ovom vrijeme... Nasreću, nisu dopustili da odgodimo ovaj put.