Oldtimer klub Rijeka drugu godinu zaredom u Exportdrvu okupio je stara vozila na izložbi FA-RI, otvorenoj u petak, koja, uz besplatan ulaz, traje do nedjelje
Uz stotinjak starodobnih vozila na dva, tri i četiri kotača raznih godišta proizvodnje, izložba uključuje i sajam maketa automobila (mini autići), kao i sajam rabljenih dijelova za oldtimere.
- Ovo je prilika da se vlasnici ovakvih vozila nađu uživo, pokažu što imaju, ali i prilika razmjene, prodaje i kupnje mini autića, od kojih se poneki primjerci daruju djeci - rekao je član OK-a Rijeka Lucio Vidotto, dodajući kako će izložba okuplja četrdesetak izlagača iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Mađarske i Srbije.
Automobili su podijelili prema državi njihove proizvodnje, pa se tako mogu naći modeli proizvedeni u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Engleskoj, kao i državama istočnog bloka.
Titov Mercedes 280S vozio Linića, ali i biskupa Papi
Među automobilima se svakako ističe Titov Mercedes, model 280 S.
Naime, svi gradovi koje je Josip Broz Tito dotaknuo na svojim proputovanjima, prema nalogu Titovog protokola, morali su imati jedan takav primjerak, pa tako i Rijeka.
Nekada je bio u vlasništvu riječke policije, a nakon demokratskih promjena prešao je u vlasništvo Grada Rijeke.
Iako se auto, osim za neka gradska događanja i protokole, nije koristio već 31 godinu, sve ove godine uredno je održavan, registriran, mažen i pažen - kaže nam dugogodišnji bivši vozač Grada Rijeke Marko Preradović, danas u mirovini.
Jedan od najluksuznijih i zadnjih Mercedesa Josipa Broza Tita, čiju je nabavku davne 1977. inicirao Maršalov protokol kad je predsjednik bivše Jugoslavije naredio obnavljanje voznih parkova skupocjenim “Mečkama”, i danas se nalazi na tajnoj lokaciji u Rijeci. Riječ je o nekadašnjem “moćniku” 280 S, koji i danas bez problema doseže brzinu od 180 km/h, s motorom od šest cilindara, 2800 kubika, 85 kW i četiri brzine. Benzinac originalne, elegantne crne boje, kromiranih detalja i luksuzne unutrašnjosti obogaćene drvom te, za tadašnje prilike, neuobičajenim klima-uređajem.
Nikad nije bio u kvaru
Unatoč starosti, impresivni Mercedes u izvrsnom je stanju, a tome u prilog ide i tek oko 128.000 pređenih kilometara.
- Nikad nije bio u kvaru, nikad na njemu ništa nije razbijeno, sve na i u njemu je originalno, a razlog male kilometraže je u tome što se uglavnom koristio samo za funkciju pratnje. Servis mu je dosta skup te je ‘pijanica”. Naime, troši 17 litara na 100 km - u šali kaže Preradović ističući mjesta gdje su se nekad postavljale policijske rotirke i državne zastavice.
Naime, riječ je o oldtimeru uistinu zanimljive i bogate povijesti.
Do 1992. godine bio je u vlasništvu riječke PU, koja ga je koristila za pratnju najuglednijih gostiju. No kako je do demokratskih promjena tadašnja milicija bila pod ingerencijom općinske uprave, Mercedes prelazi u vlasništvo Grada Rijeke te dobiva novu ulogu. Na čelu Izvršnog vijeća općine Rijeka tad se nalazio Slavko Linić, koji je u Mercedesu u srpnju 1991. godine krenuo put Zagreba na sastanak s tadašnjim ministrom obrane Lukom Bebićem.
Siječanj 1992. godine vrijeme je kad su dotadašnje tablice milicije zamijenile registarske oznake Rijeke. Nakon mirnog razlaza s JNA, Titov mezimac nastavio je živjeti te svjedočio još nizu povijesnih mijena.
Tako je 1992. godine Slavko Linić zamolio tadašnjeg vozača Peru Radakovića da crnim ljepotanom preveze pokojnog riječko-senjskog biskupa Antuna Tamaruta put Vatikana, ususret papi Ivanu Pavlu II., kad je u siječnju te godine Sveta Stolica prva priznala samostalnost Hrvatske.
– Pero, spremi se, voziš monsignora Tamaruta kod pape! - bez oklijevanja je rekao tad Linić, čija je suradnja s najznačajnijim ljudima Crkve, unatoč govorkanju i oprečnim mišljenjima, bila na vrlo dobroj razini.
Prema sjećanjima aktera tadašnje politike, upravo je Slavko Linić bio posljednji političar koji je povremeno koristio ovaj automobil i to zato što prvih godina Domovinskog rata drugog službenog vozila nije ni imao.
- Da, Linić je bio posljednji politički putnik koji se vozio Mercedesom. To su bila službena putovanja za Zagreb, München, Frankfurt, Veneciju... Nakon toga automobil se koristio, ali vrlo rijetko, u svrhu gradskih protokola dok je Grad prešao na korištenje obnovljenih unajmljenih vozila, uglavnom isplativijih dizelaša - prisjeća se umirovljeni vozač Marko.
Neslužbeno doznajemo, nakana je da, uz obnovu Titova broda ‘Galeb’ i njegov 'Merđo' postane jedan od zanimljivih gradskih povijesnih priča.
Torpedov kamion iz 1970. obnovljen u Rijeci
Za istaknuti je i Torpedov kamion, 'vatrogasac' iz 1970. godine, nedavno spašen od propadanja u Gradu koji teče, te uz pomoć Oldtimer Kluba, Muzeja grada Rijeke i Grada Rijeke iz Virovitice dopremljen u Rijeku.
Kamion crvene boje na bočnim stranama karoserije i motoru ima vidljiv logotip Torpeda, a u Rijeku je dopremljen nakon što ga je jedan od članova OK-a primijetio na jednom internetskom oglasniku.
Osim znaka riječke tvornice vozilo na karoseriji nosi i oznaku SR. Ona upućuje na rumunjsku tvornicu Stagul Rosu, u prijevodu - Crvena zastava, što bi značilo da je proizveden kooperacijom Torpeda i SR-a.
Naime, u drugoj polovici 1960-tih takva je suradnja bila dio ustaljene poslovne prakse, te su kamioni SR-a stizali na svjetska tržišta s ugrađenim motorima Torpeda, MAN-a, Mercedesa, perkinsa i drugih zapadnih proizvođača.
Ovaj konkretni model bio je rađen za azijsko tržište tako da takvih primjeraka u Hrvatskoj gotovo pa niti nema.
Potpuno originalni DeLorean u Rijeci se nalazi oko 30-tak godina
Također, na izložbi se našao i neizostavni De Lorean, svima poznat iz filma "Povratak u budućnost".
Naime, od početka 1981. do kraja 1982. proizvedeno je tek 9000 primjeraka u pogonima u Sjevernoj Irskoj, od kojih danas postoji oko 6500 primjeraka. Jedna od njih, u savršenom stanju, u vlasništvu je Riječanina koji ga je u Nizozemskoj, gdje se nalazi ovlašteni servis za De Lorean, restaurirao 17 mjeseci.
Na to je potrošio oko 36 tisuća eura, dok je današnja vrijednost rijetkog primjerka procijenjena na oko 70 tisuća eura.
Karoserija je izrađena s podnicom od staklenih vlakana i limovima od nelakiranog, nehrđajućeg čelika. Pokreće ga 2.8 V6 od samo 132 KS umjesto 170 KS zbog tadašnjih eko propisa u SAD.
Na iskoristivost upućuje prtljažnik ispod prednjeg poklopca ispod kojeg se nalazi rezervni kotač. Iza sjedala su skriveni pretinci za sitnije predmete. Otvor za gorivo smješteno je ispod vjetrobrana te vrata poput ptičjih krila neki su od detalja prohujalih vremena.
Ekskluzivni modeli motocikla
U dijelu izloženih motocikala posjetitelje očekuje mnoštvo ekskluzivnih modela u rasponu godina od 1928. do ranih devedesetih godina, među kojima Moto Guzzi Sport 13 iz 1928., MG GT 16 iz 1933., MG P175 iz 1933., Gilera LTE 500 iz 1938. godine.
Među klasičnim motociklima svoje mjesto pronašle su i vespe, talijanske ikone stila u svijetu, iz 1946. godine.
Također, izložena su i ratna vozila koja su se koristila u prošlim ratovima i obilježili našu povijest.