Moj je film osobna priča, ali i mimo njega postoji velik zbir knjiga, istraživanja, svjedočanstava pa još i preživjelih koji to doba opisuju kao vrijeme paranoje, u kojem su mnogi prstom morali pokazati nekog da bi spasili sebe. Oni koji su odbijali biti dio te paranoje, ili su pak ispričali neki pogrešan vic o situaciji, platili su glavom, opisala je mlada redateljica Tiha K. Gudac (32). Užase političkih progona Tiha je imala prigodu vidjeti kao djevojčica, kad je prvi put primijetila ožiljke na djedovim rukama.
Poslije je doznala da je djed 1950. nestao na četiri godine i pojavio se s tim ožiljcima. Iako je tada bila djevojčica, za znatiželjnu Tihu šutnja kojom su njezini baka i djed štitili obitelj od trauma prošlosti nije bila dovoljna. Već je kao djevojčica pokušavala otkriti zašto djed ima ožiljke i zašto svi o tome šute, no o teškoj sudbini svoje obitelji nije mogla mnogo doznati od bake i djeda. Djed ju je napustio 1992., ali crv sumnje kopkao ju je 20 godina. U njoj se nešto prelomilo kad je naišla na novinski članak o Golom otoku, u kojem su bili spomenuti bliski obiteljski prijatelji koji su, kao i njezin djed tamo bili zatočeni neko vrijeme. Tiha je s majkom posjetila obiteljsku prijateljicu Veru Winter koja je ipak odlučila Tihi reći istinu.
- Budući da o samim događanjima u logoru na Golom otoku prije snimanja filma nisam znala gotovo ništa, otkrivanje zvjerstava koja su se tamo događala za mene je bilo zaista šokantno. Kršenje ljudskih prava, sloboda i slamanje privatnih života u vremenu mira - ispričala nam je zagrebačka redateljica. Nakon posjeta počela je istraživati. Polako, diskretno i temeljito. Rezultat njezina istraživanja bio je intimna ispovijest u obliku dokumentarca, koji će svoje tajne zagrebačkoj publici otkriti u nedjelju 30. studenoga u Kinu Europa.