Hladnjaci Samsung svakako su među ljepšim, skupljim, a možda i kvalitetnijim frižiderima u hrvatskim dućanima s bijelom tehnikom. Takav jedan, veliki dvokrilni, najskuplji u dućanu, jer hladnjak je ikonostas kuhinje i jedan od dva-tri najvažnija objekta u svakome domu, odavno sam kupio, pa me je vjerno i odano godinama služio. Ali ponavljam, i još mnogo ću puta u ovom tekstu to ponoviti: nikada više neću kupiti Samsungov hladnjak. A iz prirodnog opreza neću kupiti ni bilo koji drugi proizvod na kojemu piše Samsung.

Razlog je vrlo jednostavan: ako vaš frižider živi negdje na teritoriju općine Velika Gorica, ili točno dvadeset kilometara od centra Zagreba, i ako mu se po isteku garancije dogodi i najmanji kvar, ali ipak kvar koji značajno narušava njegovu temeljnu funkciju, nijedan servis ni serviser, na čelu sa “Servisom Ecos Adria d.o.o./Samsung ovlašteni servis”, Zagreb, Trnjanska 45, neće vam se smilovati pa doći i pogledati vaš frižider. Kada nazovete Ecos Adriju, javi vam se muški glas, i kaže vam da oni - suprotno onom što piše na njihovoj web stranici, i suprotno fotografiji na kojoj razigrana manekenka pleše oko Samsungovih vešmašine i frižidera - ne idu okolo i ne popravljaju hladnjake. Uzvratite li mu da je to zanimljivo i da vam je upravo to, možda, novinska tema, uspaničeni muškarac počinje vikati: Nismo ni jedini, nismo mi jedini… I uslužno vam recitira nazive drugih, tobože Samsungovih servisa, u kojima se neće javiti nitko, ili će vas danima tretirati mehanički glasovi telefonskih automata, ili će vam neki živi ženski glasovi svojom ledenom neljubaznošću pokušavati utjerati osjećaj krivnje. No, duga je sve to priča, potrajat će od trećega tjedna u mjesecu lipnju, sve do kraja kolovoza… A tko zna, uostalom, kako će se i kada završiti.

Osim što je jedno sigurno: premda su među ljepšim, skupljim, a prividno i među kvalitetnijim hladnjacima u hrvatskim dućanima, Samsungov frižider nikada više neću kupiti. Ni Samsungov mobitel, premda mi kažu da je to posve druga međunarodna korporacija. Žao mi je, gospodo, ali stvari tako funkcioniraju, takva je ljudska psihologija, da je taj mali ljupki logotip Samsung za mene sinonim za prevaru. Vrlo je vjerojatno da ljudi u korejskom gradu Suwonu, u Samsungovoj centrali, nisu prevaranti. Vrlo je vjerojatno da bi se u toj nekoj Koreji ili kakvoj drugoj Samsungoslaviji neki časni, marljivi i talentirani ljudi, koji su učinili sve da moj frižider, moj kuhinjski ikonostas, savršeno funkcionira, uključujući i najveće gazde u tom vasionskom Samsungu, užasnuli pred time što mi se događa, ali žalim, gospodo, ako živite u Hrvatskoj, samo dvadeset kilometara od centra Zagreba, Samsung je prevara, jer Samsung će vam trajati samo dok traje garancija. Premda ni i u to nisam siguran, premda bih i to trebao provjeriti, ali neću, jer nemam namjeru da ikada više kupim Samsungov hladnjak ili bilo koji drugi proizvod na kojemu je logotip ove tvrtke.

Kada nazovete Samsung Hrvatska, ne bi li preko njih doznali na koji se način i kako popravljaju njihovi proizvodi, javit će vam se telefonski automat, ženski naravno, koji će recitirati: “Vaš poziv nam je važan. Pričekajte kako biste zadržali svoje mjesto u redu. Procijenjeno vrijeme čekanja je dvije minute.” Kao i svaki naivni građanin ili građanka, kao svaka hrvatska budala koja je ispunjena potrošačkim ganućem jednom davno ušla u dućan i kupila najskuplji dvokrilni Samsungov frižider, u kojem je slijeva predivni veliki zamrzivač, a zdesna najpitomiji ekološki hladnjak iz snova, nakon što na Samsungove dvije minute uzalud odčekate njih četrdeset i pet, vi ćete ponovo zvati, popodne, ujutro, navečer i kasno noću. Ukoliko bolujete od neke vrste kompulzivnog poremećaja, nastavit ćete zvati danima, tjednima i mjesecima. Neće vam u glavu ići što zapravo znači tekst, kojim Samsung Hrvatska upravlja vašim životom. Poslušajte još jednom: “Vaš poziv nam je važan. Pričekajte kako biste zadržali svoje mjesto u redu. Procijenjeno vrijeme čekanja je dvije minute.” Na trenutke, to vas podsjeća na one ljude koji su se kretali u dugim sivim kolonama, u uvjerenju da upravo idu na tuširanje. Oslušnite samo: “Pričekajte kako biste zadržali svoje mjesto u redu.” Ali odmah zatim vas, u sljedećih stotinjak preslušavanja onoga što vam ima poručiti Samsung Hrvatska, hvata gnjev, jer shvaćate tu mračnu blatnjavu bit balkanskog kapitalizma: ovo vas, s ove tri rečenice, s legitimitetom časnog suwonskog logotipa, robotiziranim ženskim glasom neki lokalni primitivac skida sa svog muškog organa. Uzalud ćete, dakle, od Samsunga Hrvatska pokušati doznati što da radite sa svojim u dućanu nekad najskupljim Samsungovim hladnjakom. Nakon što se kompliciranim i demotivirajućim calling sustavom, čijim ćete automatima morati objašnjavati sve osjećaje i nagone svoga hladnjaka - prethodno robotu već objasnivši da je o hladnjaku riječ, a ne o recimo štednjaku - on će vas poslati da čekate dvije minute do kraja svijeta.

Potom ćete nazvati Smart servis hr, koji se reklamira kao “Smart servis bijele tehnike”. Javit će vam se ženski glas i reći: “Mi ne radimo bijelu tehniku!” A zašto se lažno predstavljate na vlastitom web portalu? Onda nazivate Servis Pušić, koji je uspaničeni muškarac iz Ecos Adrije naveo kao još jednog Samsung servisera. U Servisu Pušić nitko se nikad nije javio na telefon.

Nakon što ste, dakle, ispravno shvatili da u Hrvatskoj, dvadeset kilometara od središta glavnog grada, ne postoji ovlašteni Samsungov serviser, voljan da se upozna s vašim hladnjakom, u očaju nazivate privatnike, ljude koji po internetu oglašavaju servisiranjem bijele tehnike i rashladnih sistema. I već prilično užasnuti shvaćate da to što ste zamislili da ćete naći u Lijepoj Plenkovićevoj spada u rubriku starih zanata, kojima se bave antropolozi i etnolozi. Dakle, servis kućnih frižidera tema je za Ivana Čolovića i Maju Bošković Stulli. Oni koji se danas lažno predstavljaju kao serviseri hladnjaka i bijele tehnike, ili su poput Ecos Adrije tobožnji ovlašteni Samsungovi servisi - to da gazde Samsunga Hrvatska mažu oči vlasnicima i gazdama u Suwonu, lažući im da je moguć popravak uređaja na kojima je prikeljen Samsungov logotip - zapravo se bave samo velikim poslovima. Servisiraju rashladne uređaje, tojest klime, u velikim poslovnim zgradama, ili hladnjake i hladnjače po hotelima, tržnicama, prehrambenim i trgovačkim tvrtkama. I usput se po internetu i u službenim dokumentima lažno predstavljaju kao serviseri bijele tehnike u tradicionalnom ili u rječničkom smislu te riječi. Ako ste običan građanin, likovi iz Samsungovih servisa možda će popraviti kvar na uređaju koji je pod garancijom, ili će ga, što je mnogo vjerojatnije, zamijeniti. Ali duboko u biti, oni u domovima sitne buranije ne popravljaju ništa, a ponajmanje kućne hladnjake.

Jednog od ovih ljetnih dana, dok smo pokušavali spasiti naš nekad vrlo skupi Samsungov frižider, ušli smo u jedan od dragih nam dućana iz lanca Svijet medija, i tako ugledali nove i lijepe modele Samsunga. Njega ima najviše, najljepši je i vrlo skup. Mladog smo prodavača pitali za servis. On nam je vedro i dobro naučeno odgovorio: O, kako da ne! I kud će suza neg’ na oko, odmah se pozvao na Ecos Adriju. To je, dakle, to! Mladića smo pogledali pogledom punim neke duboke, najdublje ljudske tuge. U svijetu kapitalizma, naročito onog najprljavijeg i najbrutalnijeg, koji se rađa u uvjetima bivšeg socijalizma i pod sumnjivim, korumpiranim i pljačkaškim režimima, neke mrzovoljne žene se, glasovima nadstojnica u konclogorima, javljaju na telefonske pozive onih koji se usuđuju prijaviti kvar na kućnom frižideru. Kad ti se pokvari frižider, takva je politika ovoga kvarnog svijeta, dužan si kupiti novi. I još bi te trebala gristi savjest, jer si čekao toliko dugo da kupiš novi, umjesto da to učiniš dok je prethodni hladnjak bio još polunov.

Koji je moj problem s tim mrzovoljnim ženama i njihovim kriminogenim menadžerima? Osim što ne volim biti prevaren - a Samsung Hrvatska me je prevario, i sad imam fantastičan zamrzivač i pokvaren hladnjak, koji nitko ne želi pogledati - moj problem je u tome što sam sklon popravcima pokvarenih stvari. To je, naime, ekološki! Tako je, naime, ispravno! I još nešto, s čime ćete, gospodo serviseri i ostali samsungovci, imati još ponajvećih problema kad sam ja u pitanju: sklon sam antropomorfiziranju mrtvih stvari. Naime, zavolio sam taj frižider, dva i pol ljetna mjeseca borio sam se da ga spasim, i vrlo ću skupo prodati njegov život. Time što ste ga odbili popraviti, sebi ste učinili zlo, jer ste otvorili jednu veliku temu u kojoj ste vi negativci. Samsungov proizvod kupit ću samo ukoliko se nastanim u nekoj sređenoj zemlji, u kojoj ima smisla tužiti servisere koji se lažno predstavljaju i zastupstva koja prevarno predstavljaju onoga koga zastupaju. Ne tvrdim da je u Hrvatskoj drukčije, jer bi se tvrdnjom da jest drukčije sam izložio opasnosti tužbe.