Preminuo je Ante Mrvica, dugogodišnji koordinator Jadrolinije za plovno područje Splita i Dalmacije. Mrvica je slovio kao dobri duh trajektne luke, bio je omiljen među putnicima i otočanima. Bio je i redoviti gost svih televizijskih dnevnika u vrijeme turističke sezone kada je smireno govorio o gužvama u trajektnoj luci i svojom elokvencijom osvojio je i gledatelje na kontinentu.
S njim smo napravili razgovor kada je otišao u mirovinu. Pročitajte što nam je sve ispričao krajem kolovoza 2017. godine.
Na Wikipediji se dosta zanimljivih stvari može naći o Žirju, najudaljenijem otoku šibenskog arhipelaga, a iako uglavnom pouzdan izvor podataka, morali bi čim prije urediti stranicu. Među poznatim osobama koje vuku porijeklo s ovog pučinskog otoka su, između ostalih, i bivši košarkaš Željko Jerkov ili pijanist Maksim Mrvica. Dakle, gotovo bolno nedostaje još jedan veliki Mrvica, alfa i omega splitske trajektne luke i Jadrolinije - Ante Mrvica.
Dočekao nas je Ante Mrvica na svom uobičajenom mjestu, daleko od ureda u koji gotovo i ne svraća, na gatovima luke, među trajektima riječke tvrtke za koju radi gotovo 27 i pol godina. Koordinator Jadrolinije za splitsko područje, što je službeni naziv njegovog radnog mjesta, od prvog rujna ide u mirovinu. Još nekoliko dana i napunit će 65 godina bogatog života u kojem je "nakupio" i preko 45 godina staža! Iako je to zakonska obaveza, Ante nam je nešto kasnije spomenuo i da bi kao doktor nauka mogao "forsirati" još pet godina, ali ne želi stvarati probleme kadrovskoj službi brodara...
- A čuj, ubili su i Kennedyja pa nije nastao smak svijeta ni SAD-a. Nastavit će se život dalje, samo se nadam da se nešto ružno ne dogodi. Jer najmanji su problem gužve ili kad netko zakasni na trajekt, puno puta sam morao donositi odluke u tri sata u noći, odluke koje se moraju donositi "u roku odmah". - već se nekako i pomirio Ante Mrvica s činjenicom da odlazi u mirovinu, iako je daleko to od mirovanja.
- Držim dva kolegija na zadarskom sveučilištu, jedan u Splitu, to je sve početkom rujna, imamo jedan obiteljski pir na Krku, a onda treba i pripremit' sve za berbu grožđa... - dosta mu je bukiran raspored.
Počeo je još 1970. godine, s nepunih 18 godina, kada se iz Šibenika (nešto ranije je s obitelji doselio u Krešimirov grad s rodnog Žirja) uputio na prvi ukrcaj. Krenuo je navigavati na Slobodnoj plovidbi, ukrcaj je bio u Dakru, a idućih 50 dana proveo je vijađu do Kine.
Htio doktorirati u uspio
- Vlakom smo iz Šibenika išli za Beograd, trebao je izvaditi vizu, a onda avionima do Dakra na ukrcaj. Da nije bilo starijeg kolege koji je išao sa mnom, vjerojatno ne bi otišao iz grada. - prepričava prvo radno iskustvo Mrvica i nastavlja svojom uobičajenom brzinom, 200 na sat.
- Najduže sam na brodu bio 25 mjeseci i 25 dana, bez iskrcaja, a ukupno sam navigavao 17 godina, najveći dio na strancu. Shvatio sam da sa srednjom školom zapravo nemam što tražiti pa sam upisao Višu pomorsku, onda i Pomorski fakultet, pa magisterij i doktorat. I sve sam svojim novcima platio, a samo magisterij i doktorat su koštali 35 i 75 tisuća kuna, iako sam imao mogućnost da usavršavanje plati firma. Ali to bi bilo ispod granice pristojnosti. Ne želim da netko bude zakinut za plaću ili naknadu, a da se meni plaćaju takvi iznosi... - koliko god je Mrvica susretljiv, uvijek spreman pomoći ili nakratko proćakulati o moru, vremenu, kakvoj novitadi (naravno, ako je u luci sve pod kontrolom) s prolaznicima i poznatima, tolerancija za pogreške, glupost, mu je - minimalna.
Svjestan je, kaže nam u pauzi između dviju kontrola ukrcaja, da određene tolerancije mora biti, ali onda spominje primjere koji ga izbace iz takta.
- Nismo ni mi najbolji, govori Mrvica o Jadroliniji ponukan svježim primjerom iz Šibenika, gdje je sređivao sve dokumente za odlazak u mirovinu.
- Ali kod nas nikome nećemo zatvoriti rolete jer je pauza, a upravo to mi se dogodilo u Šibeniku, u 11,30 sati su u jednoj državnoj službi otišli na marendu koja traje do podne. Naravno, vratili su se u 12,30 sati i rekli mi "nigdi nije priša". To me iznervira, pa jesu li oni tu radi nas ili obrnuto?! - krene bujica riječi i uobičajeno gestikuliranje po kojem se vidi temperament, još malo našeg, Ante Mrvice koji će uskoro na rodnom Žirju imati više vremena za odlazak na lignje.
Kamion je potonuo od težine
- Krećem od sebe. Tu sam radi putnika, nisu oni radi mene. Moram biti tu i uvijek biti od pomoći, na raspolaganju ljudima, turistima, ali i svim zaposlenima ako se pojavi neki problem jer treba ih rješavati odmah - prekidamo razgovor jer se Mrvica javlja načelniku općine Šolta, ukrcava se čovjek na trajekt pa ga zanimaju novosti iz prve ruke. I njemu nije drago što Ante Mrvica ide u mirovinu, jer je puno puta pomogao otočanima, Šoltanima je između ostalog poslao trajekt pun cisterni s vodom kada je prije desetak godina gorio veliki šumski požar. A upravo je u tome Mrvica velik, jer je znao donositi prave odluke kada je trebalo, ali je znao i "stati na balun" kada se pretjera. Prije nekoliko godina su naime mještani, nekolicina njih, Rogača na Šolti digli "bunu" jer je Jadrolinijin trajekt koji noći na Šolti (kako bi prva linija bila s otoka na kopno, hvale vrijedna navada uprave prema otočanima) proizvodio veliku – buku?!
Razgovaramo obilazeći luku, od trajekta do trajekta, dok zvizdan prži, a Mrvici ne pada na pamet skloniti se u hlad ili, ne daj Bože, staviti kapu.
- Ma to ste i vi mediji malo pretjerali. Vruće jest, ali usred dana u kolovozu i mora biti 35 stupnjeva. Sjećam se prije 30-ak godina, u devet sati ujutro izmjereno je 41 stupanj Celzijusa, a kamion od sedam tona u redu za ukrcaj, potonuo je od težine u asfalt koji je zbog vrućine omekšao...
More je bizarnih situacija koje je Mrvica, kao pravi dirigent orkestrom brodova, doživio u karijeri. Od žene koja je kupila karte za supruga i obitelj pa sama otišla na brod.
- Nastala je panika, suprug je sve zvao i kaže da mu se usred bijela dana izgubila žena. Srećom, shvatili smo što se dogodilo pa je pozvana preko razglasa na trajektu na koji se ukrcala, a idućim smo poslali i familiju...- smije se Mrvica, kojem je manje smiješan bio nedavni slučaj kada je organizirana sahrana na jednom manjem otoku, kako je stigla brojna rodbina, nije bilo mjesta za povratak vozila pogrebnog poduzeća?!
Međutim, pomorski strojar prve klase Ante Mrvica koji je u Jadroliniju stigao kao tehničko lice, inspektor, nikad nije zažalio tu odluku.
- Da su mi novci bili bitni, ostao bi navigavati. Trenutno vrijedim, moje zvanje, znanje i iskustvo, 15 do 18 tisuća eura, ali meni to ne znači ništa.
I, za kraj, još jedan u nizu "fun facts", ostavljenih valjda tijekom godina upravo za mirovinu: konačno Ante "Čovik od mora" Mrvica planira odvesti suprugu do Kornata. Koja nikad nije bila u arhipelagu tog nacionalnog parka pa neka se Žirje nalazi na samom jugoistočnom ulazu u Kornate, može se dobaciti "stinom"...