U samom srcu zgrade Hrvatske narodne banke u Zagrebu, u Direkciji trezora radi tajni tim forenzičara za novac. Jedino je to mjesto u Hrvatskoj gdje se, u okviru Nacionalnog centra za borbu protiv krivotvorenja, svakodnevno rade forenzička ispitivanja, kako domaće kune, tako i stranih valuta.
Zbog njihove sigurnosti i prirode njihova posla, važno je da identitet forenzičara novca ostane tajan. Viša savjetnica u Direkciji trezora, dr. sc. Petra Poldrugač objašnjava nam što je potrebno kako bi netko postao forenzičarem novca.
- Uglavnom su to ljudi grafičke struke jer je tisak jedan od osnovnih elemenata zaštite novčanica te je, samim time, vrlo važan u prepoznavanju krivotvorina. Mogu biti i kemijske ili srodne tehničke struke. Nakon odabira prolaze posebnu edukaciju kako bi znali prepoznati ne samo krivotvorene kune, već i ostale strane valute kojih ima u opticaju na našem tržištu, prije svega eure i dolare - objašnjava nam Petra.
Posebna edukacija
Njihova obuka traje cijeli život jer moraju stalno biti korak ispred krivotvoritelja te se zbog toga moraju stalno educirati o novim načinima tiska i novim zaštitnim elementima na novčanicama. U prosjeku tjedno im stigne 20-ak zahtjeva za vještačenjem. Iako im uglavnom stižu novčanice, u centru vještače i kovanice. Posla je uvijek više u ljetnim mjesecima. Tad zemlju preplave turisti te se na tržište plasira puno više krivotvorina, među kojima prevladavaju euri.
Građane savjetuju da, ukoliko obavljaju neku veću kupnju gotovim novcem, novčanice provjere u banci, osobito ako je riječ o stranoj valuti, a neugodnosti se mogu izbjeći i plaćanjem preko računa.
- Na pravim novčanicama postoje područja otisnuta posebnim tehnikama tiska, koja su “ispupčena”, odnosno kada prijeđete jagodicom prstiju po takvim ispupčenim dijelovima osjetite reljefnost. I sam papir originalne novčanice je drugačiji i jedinstven na opip - objašnjava Petra. Ako promatramo izgled novčanice, krivotvorina se od originala obično razlikuje i u boji. Već i školarci znaju da, ako pogledaju kroz novčanicu prema svjetlu, na lijevoj strani lica gdje je neotisnuti dio, moraju jasno vidjeti vodeni znak, koji mora odgovarati liku na licu novčanice.
Krivotvorene kune su loše
Tijekom analiza forenzičari provjeravaju sve zaštitne elemente te, ovisno o tome, kvalificiraju krivotvorine u pet kategorija: loša, osrednja, dobra, vrlo dobra i opasna. Krivotvorene kune obično su u kategoriji loših i osrednjih te su, u većini slučajeva, samo ispisane na printeru, bez pokušaja da se imitira bilo koji od zaštitnih elemenata. Krivotvoreni euri obično su nešto bolje kvalitete i više kategorije, izrađeni su često na tiskarskim strojevima za offset tisak te se na njima uočavaju pokušaji imitacije nekih zaštitnih elemenata, primjerice vodenog znaka i zaštitne niti. Uglavnom su to novčanice od 20 i 50 eura. Jedina krivotvorina koja je, u svjetskim razmjerima, klasificirana kao opasna je “superdolar”. Forenzičari HNB-a s njim su se susreli tek nekoliko puta, no ne posljednjih godina. Glavni alat u radu im je poseban uređaj za detaljnu analizu novčanica. Koriste ga kako bi sumnjive novčanice izložili različitom osvjetljenju, ultravioletnom i infracrvenom svjetlu specifičnih valnih duljina.
- Krivotvorine se označavaju indikativom koji se sastoji od određene kombinacije brojki i slova. Čim se pojavi nova krivotvorina istog indikativa, postoji velika vjerojatnost da je riječ o istom izvoru - objašnjava Petra i dodaje da sve krivotvorine čuvaju i pohranjuju dok im sud, po okončanju postupku, ne naloži njihovo uništavanje.